Author: Ivan Bekavac

Besplatni online tečajevi kao način podizanja kompetencija zaposlenika

Skepticizam o kvaliteti nečeg što je široko i lako dostupno, odnosno besplatno, je rasprostranjen i često opravdan, međutim kada govorimo o besplatnim online tečajevima to ne mora nužno biti slučaj. Besplatni online tečajevi mogu biti dobra ideja za podizanje nivoa kompetencija zaposlenika organizacije, pogotovo u kriznim vremenima u kojima se nalazi gospodarstvo kada se dvaput mora promisliti u ulaganju svake kune, a uz sve veću svijest o važnosti ljudskih potencijala za samu organizaciju.

Uzmimo za primjer Courseru, MOOC provajder o kojem smo ranije pisali na ovom portalu, čiji su partneri vrhunska sveučilišta i organizacije, a predavanja drže predavači s tih istih sveučilišta što jamči visoku kvalitetu koja je obogaćena kvizovima, upitnicima, forumom, interaktivnim predavanjima. Raspon tema tečajeva pri Courseri je zaista širok; obuhvaća između ostalog i društvene znanosti, medicinu, biologiju, matematiku te informatičke tehnologije. Predavanja su dostupna uglavnom na engleskom jeziku, ali su zastupljeni  u manjoj mjeri i španjolski, francuski, talijanski i njemački jezik. Po uspješnom završetku tečaja, koji traju u pravilu od jedan do dva mjeseca, polaznik dobiva priznanje o uspjehu potpisano od strane predavača koje se može preuzeti u pdf obliku, te može svoj uspjeh podijeliti preko društvenih mreža. Isto tako Coursera pruža i mogućnost poduzećima da osiguraju verificirane certifikate svojim uspješnim polaznicima. Sama platforma je utemeljena na pedagoškim temeljima koji omogućavaju polaznicima da materijal nauče brzo i efektivno što je dodatan plus za zaposlenike koji bi trebali ulagati svoje slobodno vrijeme u ovakav vid edukacije. Prednost je stoga što se učenje odvija asinkrono, polaznici svaki tjedan dobiju novo predavanje koje mogu preuzeti pa pogledati online ili putem web browsera (ovaj način je u nekim tečajevima pogodniji u slučaju da se od polaznika zahtjeva interaktivnost gdje mora odgovarati na pitanja koja nisu dostupna u offline modu čime se postiže efektivnije učenje).

Slika 1: Tečaj na Courseri

Slika 1: Tečaj na Courseri

Kako je moguće da je to sve onda besplatno? Courseru je pokrenuo Andrew Ng i njegova kolegica sa sveučilišta Stanford, Daphne Koller, uz pomoć 16 milijuna dolara venture capitala odnosno ulaganja riziku sklonih investitora koji su spremni čekati duže vrijeme na povrat svog kapitala. Projekt Coursera je baš zbog činjenice da je ciljanim korisnicima besplatan, a istovremeno visoko kvalitetan privlači golemu pažnju i trenutno ima ogroman broj korisnika, stoga je za očekivati da će projekt postati profitabilan bez obzira na to što korisnicima ne naplaćuje svoje tečajeve. U rujnu ove godine je objavljen podatak na Coursera blogu kako je zarađen prvi milijun dolara na sustavu plaćenih verificiranih certifikata koji je pokrenut u siječnju ove godine, a ta brojka će rasti većom stopom pogotovo ako se ostvari inicijativa o povećanju važnosti MOOC diploma pri zapošljavanju koju je pokrenuo Udacity, još jedan besplatni provajder tečaja u suradnji s velikim IT tvrtkama.

Udacity kao i Coursera nudi video predavanja, ali polaznik im pristupa kad god hoće, dakle nema određeni vremenski okvir u kojem mora polagati testove, a na kraju svake tematske cjeline odnosno završetkom pojedinog predavanja ima mogućnost provjere naučenog putem kviza. Korisnik nakon besplatne registracije ima na raspolaganju izbor između sljedećih kategorija tečajeva koji započinju klikom miša: poslovni tečajevi, informatičke tehnologije, dizajn, matematika i znanost, a u sklopu predavanja ima i mogućnost komunicirati s ostalim polaznicima putem foruma.

Slika 2: Tečaj na Udacityju

Slika 2: Tečaj na Udacityju

Kao konkurencija Courseri i Udacityju postoji  Edx, neprofitabilni MOOC provajder kreiran od strane sveučilišta Harvard i MIT koji nudi tečajeve na temu prava, povijesti, znanosti, ekonomije i informatičkih tehnologija. Edx se zasniva na istom principu kao Coursera, polaznik nakon besplatne registracije bira između velikog broja predavanja koja započinju  na određeni datum te na tjednoj bazi dobiva pristup novim lekcijama/predavanjima.

Tečajevi dostupni na ovim platformama su dakle potencijalno vrlo korisni za povećanje opće razine znanja u organizaciji uz vrlo male ili čak nikakve troškove za samu organizaciju. Polaznici za uspješno savladavanje tečaja na Courseri moraju imati srednje visok stupanj ekstrinzične motivacije, ali i intrinzičnu motivaciju s obzirom na to da poneki tečajevi traju i po dva ili više mjeseca. S druge strane besplatni tečajevi koje nudi LearnStreet zahtijevaju izrazito visok stupanj intrinzične motivacije polaznika s obzirom na to da ne nude neka posebna priznanja po završetku kao Coursera, a istodobno polaznik može pri rješavanju zadataka zatražiti pomoć sve do konačnog rješenja stoga je upitna količina znanja koju nedovoljno motivirani polaznik na koncu usvoji.

Slika 3: Tečaj na LearnStreetu

Slika 3: Tečaj na LearnStreetu

LearnStreet je manje ambiciozan projekt od gore navedenih Coursere, Udacityja i Edx-a, ali je isto tako i podosta drukčije koncipiran te je namijenjen onima koji žele naučiti nešto o programiranju (JavaScript, Python, Ruby). Polaznik tečaju može pristupiti bilo kada, ali nema na raspolaganju snimljena predavanja nego rješava zadatke preko korisničkog sučelja, stoga je ovakav način pogodan onima koji uistinu žele naučiti nešto novo ili samo osvježiti svoje programersko znanje. Organizacije kojima su potrebni zaposlenici s takvim znanjima mogu dobro iskoristiti LearnStreet kao besplatan servis.

Dakle, besplatni tečajevi (MOOC) nude mogućnost velikom broju ljudi diljem svijeta da pristupe kvalitetnim tečajevima, sadržaju i predavačima, a to je nešto što poslodavci također mogu iskoristiti za podizanje razine znanja u organizaciji ili čak za detaljnije određivanje kvalifikacija kandidata pri procesu zapošljavanja.

Reference:

Techcrunch.com – Free massive online open education provider, Coursera, begins to find a path to profits

Ryan, L. : MOOCs – Massive Open Online Courses

Fastcompany.com – How Coursera, a free online education service will school us all

Moodle – najpopularniji open source LMS

Moodle (akronim za Modular Object-Oriented Dynamic Learning Environment) je sustav za upravljanje sadržajem (CMS) odnosno sustav za upravljanje učenjem (LMS) ili virtualno okruženje za učenje (VLE). Moodle je temeljen na sustavu otvorenog koda, a namijenjen je izradi elektroničkih obrazovnih sadržaja te održavanju nastave na daljinu. Utemeljitelj je Martin Dougiamas čija je ideja bila pomoći obrazovnim djelatnicima u kreiranju online tečajeva s naglaskom na interakciju i suradnju u izradi sadržaja. Prva verzija sustava je objavljena 2002. godine, a od tada je postao vrlo popularan diljem svijeta zahvaljujući svojoj jednostavnosti korištenja i fleksibilnosti. Prema podacima iz lipnja 2013. godine, Moodle ima korisničku bazu od 83,008 registriranih i verificiranih stranica kojima se koristi 70,696,570 korisnika uviše od 7,5 milijuna tečajeva sa više od 1,2 milijuna instruktora.

Slika 1: Prikaz početne web stranice moodle.org

Slika 1: Prikaz početne web stranice moodle.org

Za korištenje, Moodle je prvo potrebno preuzeti sa službene web stranice moodle.org, a zatim instalirati na web server. Nakon uspješne instalacije i pripremljenog tečaja, instruktori i polaznici pristupaju sustavu putem web preglednika na računalima. Međutim moguće je i istraživanje Moodle sustava prije preuzimanja i instalacije preko demonstracijskih stranica dostupnih na http://demo.moodle.net/ kao instruktor, polaznik ili kao administrator. Stranice se resetiraju svakih sat vremena stoga nema bojazni da će se nešto poremetiti.

Drugi demonstracijski site je Mount Orange School koji je zamišljen da replicira stvarnu školu gdje je moguće pregledavati sve tečajeve bez potrebe za registriranjem, a dostupan je na http://school.demo.moodle.net/

Moodle projekt se fokusira na pružanje najboljih alata za upravljanje i promociju učenja obrazovnim djelatnicima. Bitna značajka koja je karakteristična za ovaj sustav je skalabilnost koja omogućava nesmetan pristup stotinama i tisućama polaznika tečaja, a isto tako se bez problema može koristiti za obuku malog broja polaznika. Velik broj organizacija koristi Moodle kao platformu za cjelovite online tečajeve dok se s druge strane može koristiti i kao pomoć u provedbi klasičnih tečajeva čineći tako kvalitetno hibridno učenje. Korisnici na raspolaganju za korištenje imaju forume i wikije kako bi potakli suradničko okruženje u učenju. Za procjenu znanja polaznika mogu se koristiti razni zadaci i kvizovi.

Na službenim web stranicama Moodle-a djeluje zajednica od 1,303,808 registriranih korisnika iz 231 zemlje svijeta koji komuniciraju najčešće putem foruma. Registrirani korisnici razmjenjuju ideje, informacije i pružaju pomoć i podršku svima koji je zatraže. Isto tako s obzirom na to da je Moodle sustav otvorenog koda, developeri diljem svijeta mogu kreirati nove module i značajke što ovaj sustav uistinu čini globalnim suradničkim projektom.

Najvažnije značajke Moodle sustava uključuju predaju zadaća polaznika, forum za diskusije, preuzimanje dokumenata, ocjenjivanje polaznika, komuniciranje u sustavu putem instant poruka, online kalendar, online vijesti i obavijesti, online kvizove, wikije.

  • predaja zadaća putem interneta koristeći Moodle olakšava nastavnicima praćenje napretka i ocjenjivanje polaznika
  • forumi olakšavaju komunikaciju između polaznika izvan tečaja, a s obzirom na to da se podrazumijeva mogućnost pripreme za komuniciranje uvelike se povećava kvaliteta rasprave.
  • preuzimanje dokumenata je iznimno jednostavno putem Moodle sustava, ukoliko polaznici imaju odgovarajući hardver i softver te pristup internetu, materijali poput Word i PowerPoint dokumenata te PDF-ova su im dostupni u svakom trenutku.
  • zanimljiva mogućnost je i bilježenje ocjena i ažurnog praćenja ostvarenih rezultata gdje polaznici mogu i ne moraju biti u mogućnosti vidjeti napredak sebe i drugih polaznika.
  • preko online kalendara mogu se primjerice prikazivati rokovi za predaju zadaća ili nadolazeće aktivnosti što pomaže polaznicima i nastavnicima da lakše planiraju svoje vrijeme s obzirom na to da e-učenje zahtijeva kvalitetno organiziranje vremena.
  • uz pomoć kvizova moguće je vršiti procjenu znanja polaznika.

Na ovom portalu posjetiteljima je dostupan video tutorial na temu dodavanja kategorija odnosno tečaja u sustavu Moodle 2.3, te dodavanja jednog ili više kolegija u sklopu kreiranih tečajeva. Registriranim korisnicima portala dostupni su dodatni video tutoriali o sustavu Moodle 2.3 trenutno podijeljeni u četiri kategorije: “Priprema platforme e-učenja”, “Organizacija osnovnog sadržaja e-učenja”, “Organizacija diskusija i suradničkog učenja” te “Organizacija procjene i samoprocjene znanja”.  Registriranje je besplatno i vrši se popunjavanjem podataka na ovoj poveznici.

Možemo zaključiti kako je Moodle svoju veliku popularnost stekao zato što je od samog nastanka bio usmjeren na učenje, a ne toliko na same alate čime je u određenoj mjeri izazvao revoluciju, zato što je vrlo pristupačan nastavnicima (teacher-friendly). Uz to zadovoljava brojne tehničke kriterije kao što su dostupnost, skalabilnost, interoperabilnost, stabilnost i sigurnost. Veliki plus je i podrška koju osigurava zajednica Moodle korisnika kao i velik broj komercijalnih pružatelja raznoraznih usluga koje variraju od treninga i podrške do instalacije i održavanja sustava.

Literatura:

[1] Jadrić, M., Ćukušić, M., Lenkić, M.: E-učenje: Moodle u praksi, 2.izd. – Split : Ekonomski fakultet, 2013.

[2] Moodle web stranica, dostupna na: https://moodle.org/

[3] Wikipedia: https://en.wikipedia.org/wiki/Moodle

Sveprisutno učenje

Upotrebom računalnih tehnologija u procesu učenja, edukacija se značajno promijenila posljednjih godina. Brz razvoj tehnologije učinio je globalnu komunikaciju vrlo lako ostvarivom, a istodobno je pristup resursima za učenje lakši nego ikad. Pojava e-učenja i mobilnog učenja rezultat je preobrazbi koje su se dogodile u obrazovanju, a sveprisutno učenje bi mogla biti sljedeća razina.

uL

Mark Weiser je još 1988. godine skovao frazu ubiquitous computing [1] koja se odnosi na model interakcije čovjeka i računala gdje je računalno procesuiranje integrirano u svakodnevicu i objekte s kojima je čovjek konstantno u interakciji. Takva sveprisutnost računala u obrazovanju otvara vrata za novi korak naprijed u vidu sveprisutnog učenja (Ubiquitous Learning) koje omogućava učenicima fleksibilan pristup edukaciji, jer učenje postaje dostupno bilo kada, bilo gdje. U-learning ima potencijala za postići revoluciju u edukaciju i premostiti većinu prepreka tradicionalnog učenja personalizacijom tečaja i prilagođavanjem polaznicima. Sveprisutno učenje omogućuje simbiozu s poslom i poslovnim zadacima (embedded ubiquitous learning) tako da pruža pristup znanju kada je potrebno za izvršavanje određenog zadatka čime se i skraćuje proces učenja što je svakako veliki plus pri edukaciji kadrova u poduzeću. Mobilni uređaji su prvi val u tehnologiji koja omogućava ovakav način učenja.

Obilježja sveprisutnog učenja (Chen, 2002; Curtis, 2002) uključuju stalnu dostupnost materijala za učenje osim ako se namjerno ne izbrišu, pristup materijalima po želji s bilo kojeg mjesta i to u onom trenutku kada zatrebaju, interaktivnost u vidu online kolaboracije putem chatova, blogova ili foruma, kontekstualno učenje, što je vrlo važno u poslovnom okruženju, te prilagodljivost koja se ostvaruje mogućnošću dobivanja prave informacije u pravom trenutku i na pravom mjestu.

Glavna pedagoška premisa sveprisutnog učenja odnosi se na ideju da se najefikasnije učenje odvija u kontekstu situacija iz stvarnog života. Klasično učenje na formalan način implicira apstraktno, konceptualno znanje što nije nužno loše, ali takav način obuke često nije adekvatan u organizacijama. Ako se informacije koje prenosi tečaj stave u određeni poslovni kontekst koji je poznat polaznicima postoji veća vjerojatnost da će ih polaznici bolje apsorbirati i primijeniti naučeno u stvarnosti, što naposljetku i jest cilj edukacije. Isto tako, sveprisutno učenje promovira kolaboraciju čime se dodatno unaprjeđuje proces učenja jer je na taj način omogućeno dijeljenje znanja i iskustava među polaznicima, a istovremeno se unaprjeđuje timski rad.

Okruženje sveprisutnog učenja je područje u kojem polaznici mogu u potpunosti biti uključeni u proces učenja, gdje se učenje odvija u okolici polaznika a da oni uopće ne moraju biti ni svjesni tog procesa. Izvori podataka mogu biti ugrađeni u objekte u okruženju, a tehnologija koja se koristi prema [2] uključuje RFID i GPS.

Koncept sveprisutnog učenja nadilazi mobilno učenje korištenjem mobilnih uređaja. Daljnji razvoj tehnologije vrlo vjerojatno će dovesti do toga da će računala postati praktički nezamjetna polaznicima jer će biti ugrađena u sve aspekte života prema fenomenu koji se naziva calm technology što je također fraza koju je smislio Mark Weiser. Sveprisutno učenje na temelju sveprisutne tehnologije moglo bi biti budućnost edukacije.

Literatura:

[1] Ubiquitous Computing, dostupno na: http://www.ubiq.com/hypertext/weiser/UbiHome.html

[2] Gi-Zen Liu, Gwo-Jen Hwang: A key step to understanding paradigm shifts in e-learning: Towards context-aware ubiquitous learning, dostupno na: http://proj.ncku.edu.tw/research/articles/e/20090904/4.html

[3] http://edutechassociates.net/2012/09/20/what-is-ubiquitous-learning/

[4] http://ascilite.org.au/conferences/perth04/procs/jones.html

[5] http://www.upsidelearning.com/blog/index.php/2012/09/13/embedded-ubiquitous-learning/

Storyboarding u procesu izrade tečaja e-učenja

Storyboarding kao moćnu tehniku za razvoj zanimljivog i učinkovitog tečaja preuzeli su developeri e-učenja od filmske industrije. Bazira se na kreiranju serije prizora koji prikazuju sadržaj tečaja, a sastoje se od elemenata kao što su naslov, slike, tekst, videomaterijal – sve ono čime se želi prenijeti sadržaj polaznicima na što kvalitetniji način.

Kada je donesena odluka u poduzeću o izradi programa e-učenja umjesto kupnje gotovog tečaja što je najčešće skuplji i kompliciraniji izbor, ali uglavnom i kvalitetniji, potrebno je pažljivo isplanirati strukturu i elemente tečaja. Razlog je proizvodnja najefikasnijeg i najefektivnijeg programa koji jamči najbrže i najkvalitetnije ispunjenje zadanih ciljeva zbog kojih se i uvodi tečaj. Na ovom portalu više je puta istaknuta važnost odabira najoptimalnijih rješenja za organizaciju kako se ne bi bespotrebno trošili ograničeni resursi. U tu svrhu kada se dizajneru povjeri zadatak izrade tečaja e-učenja, on mora skicirati cjelokupni tečaj, odnosno pomno pripremiti plan koji će dati na uvid svim stakeholderima. Taj plan se naziva storyboard, i u njemu se specificira što će dizajner kreirati, što će ilustrator nacrtati, što će instruktor predavati. Storyboard poput filmskog scenarija ima svoje glumce, dijalog i upute. Kada je storyboard kreiran sve zainteresirane strane daju svoje komentare, kritike ili sugestije pa se vraća dizajneru na doradu ili ga se odobri, a u tom slučaju dizajner kreće u fazu izrade tečaja.

storyboard_skica

Gornja tablica  s četiri stupca prikazuje skicu storyboarda. U prvom je oznaka prizora, koja u ovom slučaju pokazuje da se radi o prvoj lekciji i prvom prizoru te lekcije (L1P1). Drugi se stupac odnosi na tekst kojim se predstavlja sadržaj. Treći stupac prikazuje interaktivan tekst primjerice pitanja s mogućnošću višestrukog odgovora ili poveznice na vezani sadržaj. Posljednji stupac objašnjava animacije, potrebne slike, reference i sve ono što se nalazi u prizoru.

Važnost storyboarda se očituje u tome što prisiljava dizajnera na sistematski pristup prema svemu što kreira u sklopu tečaja, da obrazloži svaku svoju akciju. Storyboard se ponaša kao plan koji definira slijed po kojem se sadržaj tečaja odvija, te daje okvir koji pomaže dizajneru da koristi isti stil tijekom izrade tečaja. Bitna odrednica je i što se u fazi dizajna pomoću storyboarda daje uvid managementu poduzeća u kreativni proces razvoja sadržaja kako bi i oni sudjelovali dajući smjernice i povratne informacije s obzirom na to da oni imaju viziju što bi tečaj trebao postići. Tim putem se izbjegavaju ili barem smanjuju naknadne intervencije kada započne izrada tečaja što svakako pojeftinjuje čitav proces. Kada je storyboard odobren i potpisan, dizajner ima dokument koji specificira detaljno sve što treba napraviti, te može započeti izradu tečaja po utvrđenim smjernicama.

proces

Storyboard se može izraditi kao kompletno tekstualan, što je brži način ali manje informativan od vizualnog pristupa. Alati za izradu storyboarda mogu biti najjednostavniji programi poput MS Worda ili MS PowerPointa koji su istovremeno i najdostupniji. S druge strane mogu se koristiti i komercijalni programi i aplikacije kao što su Freehand, Fireworks, InDesign, Illustrator ili Photoshop. Nakon izbora alata, potrebno je izgraditi strukturu tečaja, a zatim odrediti kako će lekcije biti povezane. U sljedećoj fazi se izgrađuje storyboard kadar po kadar tako da se implementiraju svi potrebni elementi, uključujući bilješke, slike, zvukove i videomaterijal. Svaki kadar treba adekvatno označiti kako bi kasnije bilo moguće lako raditi izmjene s obzirom na to da je izrada storyboarda iterativan proces.

horizontal2

Storyboard je centralni dokument razvojnog procesa e-učenja jer ima ključnu ulogu s obzirom na to da specificira grafičkom dizajneru točno što treba kreirati, ilustratoru što treba nacrtati te spikeru što treba ispričati. Dizajner daje storyboard na uvid ekspertu područja na koji se tečaj odnosi i klijentu koji je naručio izradu tečaja kako bi se ostvario što brži razvoj tečaja sa što manje pogrešaka čime se ostvaruju značajne uštede. Sve to storyboard čini neizostavnim elementom u procesu izrade tečaja e-učenja.

Literatura:

Malamed, C.: Storyboards for eLearning
Becker, D.:Elearning Storyboarding 101
How to storyboard an eLearning tutorial
Storyboarding for eLearning

Popis slika:
Featured image “Clapperboard On White Background” courtesy of njaj at FreeDigitalPhotos.net
Slika1: Primjer storyboarda
Slika2: Proces dizajna tečaja e-učenja korištenjem storyboarda
Slika3: Alati za izradu storyboarda

Motivacija odraslih polaznika e-učenja

U modernom poslovnom svijetu prepoznata je važnost ljudskih potencijala kao možda najznačajnija poluga ostvarenja konkurentske prednosti. Da bi to zaista bilo tako, potrebno je uvesti kulturu takozvane učeće organizacije koja neprestano usvaja i primjenjuje nova znanja, odakle dolazi i važnost konstantnog obrazovanja kadrova. E-učenje se nametnulo kao izrazito učinkovit i troškovno efikasan način učenja, međutim motivacija odraslih koji su odavno zaboravili svoje akademske navike često nije na visokoj razini, stoga je vrlo važno pronaći način da se taj problem riješi, jer motivacija je ono što ljude tjera naprijed, da ostvare želje i ispune zadane ciljeve, u ovom slučaju da nauče i primjene naučeno u praksi.

Dva su osnovna tipa motivacije, intrinzična (unutarnja) i ekstrinzična (vanjska), a najbolja kombinacija za djelotvorno i učinkovito učenje je visoka intrinzična i srednji stupanj ekstrinzične motivacije. Intrinzično motivirani polaznici su uspješniji u okruženju e-učenja, jer su skloniji istraživanju zato što ih pokreće znatiželja. S obzirom na to da zaposlenicima koji sudjeluju u tečaju e-učenja uglavnom ne nedostaje ekstrinzične motivacije jer su tu najčešće kako bi ostvarili promaknuće ili zadržali posao ili stekli konkretnu vještinu, potrebno je kreirati takav program e-učenja da potakne intrinzičnu motivaciju kod polaznika kako bi postali aktivni sudionici tečaja.

int_ekst

Dobar način za podizanje intrinzične motivacije je svakako kreiranje programa u skladu s godinama i interesima polaznika prilikom čega se naglašava praktično znanje kako bi tečaj u startu bio relevantan; pokazalo se kako stariji sudionici brzo gube interes ukoliko ne vide svrhu tečaja. Sadržaj tečaja je potrebno razlomiti u manje dijelove i što više smanjiti  teoretske dionice kako bi polaznici lakše apsorbirali informacije. Poticanje samostalnog istraživanja je poželjno kako bi se polaznici zainteresirali i pronašli nešto što bi ih potaklo za učenje. To se može postići i navođenjem dodatne literature, resursa, referenci, videomaterijala u cilju lakšeg pronalaženje dodatnih informacija. Isto tako tečaj bi trebao sadržavati studije slučaja i vježbe kojima se rješavaju konkretni problemi kako bi se polaznike potaklo na kritičko razmišljanje i traženje rješenja.

Instruktor koji vodi tečaj mora poticati komunikaciju među polaznicima, društvene mreže kao neformalni oblik komuniciranja su vrlo zahvalne za to, polaznici će tim putem lako razmjenjivati znanja i iskustva u grupnoj interakciji, a samim time i razvijati računalne vještine i pismenost. Isto tako potrebno je personalizirati tečaj, unijeti svoj stil, biti duhovit čime se privlači pažnja polaznika. Dobra ideja je i pozivati eksperte iz određenih područja, autore, druge profesore i specijaliste da sudjeluju u (online) komunikaciji s polaznicima. Što se tiče pristupa prema starijim sudionicima tečaja, dobra ideja je pustiti ih ponekad da sami uče iz vlastitih pogrešaka pri rješavanju zadataka. Svakako je nužno ostvariti emotivnu povezanost polaznika s e-učenjem jer će to povećati želju za aktivnim sudjelovanjem. I naposljetku pristup s poštovanjem prema polaznicima je ključan aspekt u međusobnoj komunikaciji koji se može postići i traženjem povratnih informacija od sudionika kako bi se poslala jasna poruka kako je njihovo mišljenje važno za unaprjeđenje kvalitete tečaja.

motivacijske_str

Osim ovih općih preporuka, instruktor može koristiti i konkretne motivacijske strategije za povećanje motivacije kod starijih polaznika. Motivacijske strategije su svjesni napori ili procesi koje instruktor provodi u cilju povećanja motivacije odraslih za učenjem (Galbraith, 2004). Wlodkowski (2004) navodi četiri motivacijske strategije – postizanje uključenosti svih sudionika, razvoj pozitivnog stava prema tečaju, povećanje značaja te izazivanje kompetencija. Postizanje uključenosti pruža polaznicima mogućnost da se bolje upoznaju, da sudjeluju u kolaborativnom učenju, da dijele razmišljanja i iskustva. Razvoj pozitivnog stava temelji se na uvjeravanju polaznika da mogu ostvariti željene ciljeve primjenjujući znanje koje steknu završavanjem tečaja. Povećanje značenja se očituje u intrigiranju polaznika kako bi bili motiviraniji u traženju rješenja postavljenih zadataka i na taj način učenja. Isto tako procedure koje obuhvaćaju vježbe, igranje uloga i igre omogućavaju vježbanje u realističnom kontekstu. Izazivanje kompetencija se odnosi na davanje povratnih informacija polaznicima kako bi mogli procijeniti svoj napredak kroz tečaj. Još jedan način je zadavanje zadataka polaznicima koji nalikuju na situacije s kojima se redovito susreću u okviru radnog mjesta kako bi i na taj način procijenili svoje performanse.

Na kraju, zaključak je kako će odrasli polaznici tečaja biti motiviraniji ako imaju jasan uvid u to što im tečaj uistinu pruža. Za održavanje visoke razine motivacije tijekom procesa e-učenja potrebno je polaznike nagrađivati, ne nužno materijalno, to mogu biti priznanja ili pohvale ukoliko su zaslužene. Da bi se saznalo kakav oblik nagrade djeluje pozitivno na polaznike, potrebno je komunicirati s njima i izgraditi sustav u skladu s eventualnim ograničenjima. Motivirani polaznik će učiti bolje, brže i učinkovitije.

Literatura

Motivate Your Learners with These 5 Simple Tips
17 Tips To Motivate Adult Learners
Motivational Strategies
Get Your Audience Pumped: 30 Ways to Motivate Adult Learners

Featured image ”Motivate Written On Blackboard”, Image courtesy of KROMKRATHOG at FreeDigitalPhotos.net

Storytelling kao pristup e-učenju

Glavni problemi koji se javljaju u procesu e-učenja prema Siozosu i Palaigeorgiu (2008) su između ostaloga niske stope prolaznosti u tečajevima e-učenja, visoke stope odustajanja te niska razina motivacije za e-učenje. To su sve problemi koji su potencijalno rješivi implementacijom pristupa baziranog na pričama (storytelling) koje daju kontekst sadržaju e-učenja čime se povećava interes polaznika. Ovaj pristup učenju nije novost, dapače korišten je i u antičkoj Grčkoj, veliki filozofi poput Aristotela na ovaj su način podučavali svoje učenike.

E-učenje je posebno plodno tlo za ovakav dizajn programa učenja s obzirom na velike dosege ICT-a koji omogućavaju izradu takvog programa koji je zanimljiv, bogat multimedijom i lako pamtljiv polaznicima koji će biti ponukani na kritičko razmišljanje. U današnje doba, pogotovo kada je svjetska kriza natjerala poduzeća na štednju, javlja se težnja za djelotvornijim načinom obuke kadrova što story-based e-učenje zasigurno jest s obzirom na glavnu značajku – orijentiranost prema rezultatima. Navedeni problemi nedostatka motivacije za e-učenje i niskih stopa prolaznosti su zasigurno rezultat neadekvatnog sadržaja tečaja koji je uz to često prezentiran na neodgovarajući način korištenjem šturih PowerPoint prezentacija s dosadnim clip artom i nezanimljivim fotografijama.

storytelling

Story-based pristup učenju se manifestira dijeljenjem polaznika u manje grupe gdje svaka od njih dobije određeni scenarij u kojem svaki polaznik ima svoju ulogu, nešto slično onomu što ga očekuje u poslovnom okruženju te na kraju prezentiranjem dobivenih rezultata. Valja napomenuti da uloga učitelja doživljava značajne promjene, on je sada manje instrument prenošenja znanja i informacija koje su lako dostupne putem interneta, a više mentor koji pomaže i usmjerava polaznika u slučaju nastanka problema te kreira scenarije za postizanje ciljeva koji su ukomponirani u priču. Ukoliko scenarij zahtjeva neka konkretna znanja onda se u tom slučaju paralelno organiziraju klasični online tečajevi za to.

Roger C. Schank (2007.) [1] predstavlja koncept nastavnog plana baziranog na pričama (story-centered curriculum SCC) gdje je glavna ideja da kvalitetan nastavni plan treba pričati priču u kojoj polaznik igra jednu ili više uloga. Namjera je polaznika naučiti kako da konkretno ostvari nekakav cilj što će mu koristiti u stvarnom životu. Pretpostavka je da ovakvim pristupom polaznik neće tako lako zaboraviti naučeno s obzirom na emocionalnu povezanost s ulogom koju je igrao. SCC je orijentiran na rezultate i aktivnosti za postizanje istih. Autor navodi kako je SCC posebno pogodan za poslovno okruženje gdje su zaposlenici/polaznici obuke već naviknuti na igranje određenih uloga u sklopu posla koji obavljaju i samim time ne bi im bio problem prihvatiti ovaj sustav. Isto tako moguće su velike uštede u odnosu na tradicionalan način obuke što je nešto čemu organizacije uvijek teže kako bi povećale ROI.

Prema [2], storytelling se u organizacijama koristi za prenošenje normi i vrijednosti, razvijanje povjerenja i predanosti, prenošenje tacitnog znanja te generiranje emocionalne veze. Kao prednost priča može se navesti i njihova fleksibilnost i spretnost. Usred posla je jednostavnije ispričati priču nego analizirati studije slučaja te modelirati ponašanje. Priče su posebno potrebne u slijedećim slučajevima: dobivanja nove ideje, socijaliziranja novih članova, popravljanja veza, dijeljenja mudrosti.

Smjernice koje bi organizacije trebale pratiti za poboljšanje programa e-učenja koristeći storytelling prema [3] uključuju obavijanje sadržaja e-učenja u priču, upotrebu neformalnog dijaloga, kreiranje scenarija te integriranje relevantne multimedije u program.

Tipičan sadržaj e-učenja samo transformira postojeći sadržaj u digitalan oblik čime je često nezanimljiv polaznicima. Autori programa za e-učenje stoga sve češće dolaze do zaključka kako je storytelling neizostavan u procesu zanimljivog i efektivnog e-učenja s obzirom da priče objedinjuju ključne aspekte ljudske komunikacije: informacije, znanje, kontekst i emocije [4].

Literatura

[1] Schank, Roger C.: Every curriculum tells a story
[2] Storytelling u organizaciji
[3] Senffner, Diane: Boring to Brilliant: 5 Tips to Convert Your E-Learning to a Story-based Approach
[4] Kadle, Abhijit: Narrative for engaging eLearning

Hibridno učenje

Što je hibridno učenje?

Hibridno učenje je u principu program učenja koji koristi više od jedne metode distribucije znanja korisnicima, implementirajući pri tome u jedinstveni proces najbolje prakse od tih metoda. Najčešće se kombiniraju tradicionalan pristup licem u lice u učionici i e-učenje, a sve u cilju optimizacije krajnjeg efekta učenja i troška samog procesa. U kontekstu poslovanja, u uvjetima u kojima je nužno da organizacija brzo uči i to znanje primjeni u svrhu ostvarivanja konkurentskih prednosti, hibridno učenje može se okarakterizirati kao korištenje odgovarajućih tehnika kako bi zaposlenici naučili odgovarajuće vještine u odgovarajućem vremenu.

Jedna od osnovnih ideja ovog pristupa je da polaznici unaprijed prouče materijal putem interneta koristeći bogati, multimedijalan sadržaj u bilo kojem trenutku, te da u učionicu uđu pripremljeni, čime se povećava zainteresiranost za sudjelovanje u nastavi. Međutim, u konačnici omjer kombiniranih tipova učenja ovisit će o sadržaju programa nastave te preferencijama polaznika i instruktora.

Hibridno učenje se oslanja na ideju o učenju kao procesu koji je ponovljiv i trajan. Prednosti ovog tipa učenja u odnosu na jednokanalne metode prenošenja znanja su:

  • u vidu povećane efektivnosti učenja,
  • povećanje dosega učenja – nema geografskog i fizičkog ograničenja učionice,
  • optimiziranje vremena i troška razvoja programa učenja – isključivo tradicionalan način obuke ili isključivo online učenje je često skuplja varijanta nego kombinacija oba pristupa,
  • bolji rezultat poduzeća – smanjuju se putni troškovi,
  • polaznik koji teže savladava gradivo može dobiti dodatnu pomoć online.

 

hib_ucenje

Ono što organizacija može koristiti pri kreiranju programa hibridnog učenja su sinkrona fizička svojstva koja uključuju fizički prostor učionice, predavače koji usmjeravaju polaznike i prenose im znanje, radionice na kojima se ostvaruje interakcija među polaznicima te izleti kao izvor nestrukturiranog učenja. Nadalje mogu se iskoristiti i sinkrona online svojstva – e-sastanci, virtualne škole, pričaonice i webinari kojima se omogućuje interakcija među polaznicima bez potrebe napuštanja udobnosti vlastitog doma, te naposljetku asinkrona svojstva koja uključuju korištenje dokumenata, web stranica, testova, anketa, simulacija i online foruma u procesu učenja.

Hibridno učenje u širem smislu obuhvaća kombinaciju offline i online načina učenja, samostalnog i kolaborativnog učenja, strukturiranog i nestruktiranog učenja, prilagođenog sadržaja i gotovog programa učenja te kombinaciju posla i učenja.

Online način učenja podrazumijeva učenje putem interneta ili intraneta dok je offline način tradicionalan pristup u učionici. Primjer je tečaj u učionici koji vodi instruktor odnosno učitelj, a potrebni resursi su dostupni na internetu. Samostalno učenje, gdje polaznik sam određuje tempo i uči u vrijeme kada mu najviše odgovara razlikuje se od kolaborativnog učenja koje karakterizira interakcija među polaznicima. Za razliku od strukturiranog odnosno formalnog učenja, nestrukturirano učenje se odnosi na neformalne sastanke gdje se razmjenjuje znanje. Gotovi program učenja je jeftinije riješenje od samostalno izgrađenog i prilagođenog programa, međutim nedostaje mu fleksibilnosti s obzirom na jedinstvenosti organizacija koje ih žele implementirati u svoj sustav. Kombinacija posla i učenja odnosi se na činjenicu da posao postaje izvor sadržaja učenja koji se može dijeliti s drugim zaposlenicima, sadržaj je dostupan na zahtjev, a prostorna ograničenja postaju prošlost.

Kako uvesti hibridno učenje u poduzeće?

Izrada programa hibridnog učenja je dugotrajan proces koji započinje analizom postojeće infrastrukture organizacije, istraživanjem mogućnosti zaposlenika u smislu spremnosti i sposobnosti prihvaćanja novog načina obuke, te financijskom analizom razvoja sadržaja učenja i metoda prijenosa znanja. Postojeća infrastruktura može biti ograničenje u smislu malog kapaciteta učionice ili spore internetske veze koja otežava pristup resursima za učenje. Istraživanje računalne pismenosti zaposlenika je nužno za određivanje najučinkovitije metode učenja. Financijska analiza može imati ključnu ulogu u odluci koja će metoda distribucije učenja biti zastupljn(ij)a. Uvođenje hibridnog učenja u poduzeće zahtijeva svijest o prednostima koje će organizacija ostvariti, dakle to ne smije biti samo sebi svrha nego aktivnost za ostvarivanje konkretnih ciljeva. Potrebna je potpora vlasnika odnosno uprave te odlučan i sposoban tim za implementaciju koji neće odustati na prvoj prepreci koja se pojavi.

Poduzeća sve više postaju svjesna da je hibridno učenje učinkovitiji i prirodniji način obuke. Rezultat toga je porast popularnosti hibridnog učenja u svijetu. Organizacije koje usvoje ovaj pristup imat će produktivniji i agilniji kadar, sposobniji u prihvaćanju promjena i uspješniji u ostvarivanju ciljeva.

Reference:
1.Branko Kaučič, Maja Ramšak, Marjan Krašna: Rich media presentations in blended learning
2.Web learning @Penn State
3.Harvi Singh, Chris Reed: Achieving succes with blended learning

Virtualna škola

Koncept virtualne škole neprestano je u razvoju prvenstveno zbog tehnologije koja se stalno mijenja, a možemo ga definirati kao platformu za učenje putem interneta odnosno kao logično proširenje upotrebe računala u procesu učenja. Za razliku od klasičnih škola, polaznici virtualne škole se prijavljuju u sustav putem svojih računala s bilo koje lokacije te preuzimaju materijal i instrukcije putem interneta.

Potražnja za ovim oblikom obrazovanja je u porastu o čemu svjedoči činjenica da preko 60% američkih sveučilišta nudi mogućnost stjecanja online diploma te da je više od milijun djece upisano u virtualne škole diljem SAD-a uz stopu rasta od 30% kroz posljednjih deset godina.

Tipovi virtualnih škola

Virtualne škole se mogu podijeliti u tri kategorije: neovisne, sinkrone i broadcast virtualne škole, odnosno one koje emitiraju svoj sadržaj putem interneta.

  • Neovisne virtualne škole karakterizira mogućnost polaznika da pristupe sadržaju i učenju kada god žele. Ovaj model se još naziva i asinkroni jer nema vremenske komponente odnosno strogog rasporeda niti izravne komunikacije između polaznika i nastavnika.
  • Sinkrone virtualne škole obilježavaju zakazani online sastanci s drugim polaznicima i nastavnicima putem videokonferncija ili chatova uživo, odnosno zahtijeva se komunikacija i suradnja u točno određenom vremenu. Ovaj model omogućava socijalizaciju ali i smanjenu fleksibilnost s druge strane.
  • Broadcast model virtualnih škola odnosi se na pristup učenju putem interneta gdje ne postoji mogućnost izravne komunikacije između polaznika i nastavnika jer polaznici savladavju sadržaj koji je unaprijed pripremljen i dostupan na webu.

Slika prikazuje online obuku

Prednosti za organizaciju koja uvede virtualnu školu kao sredstvo obuke svojih kadrova su:

  • niži troškovi u odnosu na tradicionalan pritup učenju
  • fleksibilan raspored čime se ne remeti radno vrijeme zaposlenika
  • mogućnost polaganja tečajeva koji su nedostupni u okolici poduzeća tradicionalnim putem
  • nema putnih troškova
  • nema troškova literature za učenje

Prednosti za zaposlenike koji pohađaju virtualnu školu su svakako ušteda vremena koje bi nepotrebno trošili na put do škole i natrag, te razvoj računalne pismenosti kao dodatna vrijednost i za pojedinca i za organizaciju u suvremenoj ekonomiji. Priprema za ispite je jednostavna uz materijal dostupan u svakom trenutku. Moguće je uzeti predah bilo kada bez ikakvih posljedica. S druge strane fleksibilnost rasporeda virtualne škole može biti nedostatak ukoliko se ne odredi čvrst plan učenja kojega se treba pridržavati; inače dolazi do neuspjeha. Dakle, nužnost organiziranja vremena je ključan aspekt za uspješnost ovakvog tipa edukacije.

Virtualna škola kao škola budućnosti?

Razvoj novih tehnologija i sredstava komunikacije doveo je do toga da je dio učenja i obuke napustio tradicionalne okvire fizičke škole, jer je virtualna škola informacijski sustav baziran na novim informatičkim i komunikacijskim tehnologijama koje omogućuju sve aspekte obuke i obrazovanja bez potrebe za postojanjem fizičke zgrade škole. Stoga su potencijalne prednosti za organizaciju brojne. Međutim teško je govoriti o obuhvatu ovakvog tipa obrazovanja u budućnosti odnosno o utjecaju i značaju koji će imati s obzirom da se tehnologija neprestano mijenja, sigurno je jedino da će ovakav način učenja postajati sve zastupljeniji i u poslovnom okruženju.

Izvori:

  1. Virtual Classrooms Software
  2. Wendl Foundation
  3. FNO.ORG

Slike:

Online study, image courtesy of ddpavumba at FreeDigitalPhotos.net

Online training, image courtesy of jscreationzs at FreeDigitalPhotos.net

 

Strategija uvođenja e-učenja u poslovno okruženje

Zašto uvoditi e-učenje u poslovno okruženje?

U današnje vrijeme sve je veća potreba obrazovanja osoblja i prilagođavanja klijentima u cilju ostvarivanja konkurentskih prednosti – potrebno se transformirati u takozvanu učeću organizaciju koja po definiciji pojednostavljuje proces učenja svim svojim članovima.

Prednosti e-učenja kao oblika obuke i obrazovanja kadrova prepoznate diljem svijeta su smanjenje troškova, fleksibilnost i povećana produktivnost, dostupnost materijala svim korisnicima istodobno te smanjenje potrebe za putovanjem što automatski drastično smanjuje troškove prijevoza. Međutim bez obzira na privlačnost ovih prednosti bitno je shvatiti da je potrebno mnogo analize i planiranja kako bi se ostvarili zadani ciljevi odnosno kako e-učenje ne bi postalo samo sebi svrha. Iako zbog toga implementacija ovakvog načina obrazovanja u vaše poslovno okruženje možda na prvi pogled izgleda kao nemoguća misija, to nipošto ne mora biti slučaj uz smjernice predstavljene u nastavku.

Businessman using tablet

Strategija uvođenja e-učenja u poslovno okruženje

Prije same implementacije sustava za e-učenje bitno je postaviti ciljeve koji se žele postići. Odgovoriti na pitanja tipa što poduzeće radi dobro i može li bolje, što radi loše i može li se popraviti, što se može poboljšati u cilju povećanja zarade. Odgovaranjem na takva pitanja postavljaju se jasne aktivnosti za ostvarenje ciljeva koje obuhvaćaju vještine i znanja. Zatim se određuju ljudski resursi koje će obuhvaćati obuka. Potom slijedi razvoj jasnog plana obuke sa specifičnim ciljevima i rokovima za provedbu. To su sve koraci koji se poduzimaju u fazi planiranja potrebe za uvođenjem e-učenja.

Nadalje, ono što morate napraviti je procijeniti spremnost ili nužnost vaše organizacije da prihvati ovaj oblik učenja odnosno utvrditi postoje li barijere koje treba savladati za implementaciju sustava e-učenja tako da analizirate svoju okolinu (Staff of brandon-hall.com, E-Learning Guidebook,2004):

  • Situacija na tržištu rada – postoji li ponuda adekvatno obrazovanog kadra na tržištu te kolika je cijena
  • Zadovoljstvo klijenata – traže li poboljšanje proizvoda ili usluga
  • Stakeholderi – gledaju li obrazovanje kao trošak ili kao investiciju
  • Tehnologija – postoje li uvjeti za implementaciju
  • Obrazovni sadržaj – koliko je adekvatan
  • Korisnici – koliko su spremni ili sposobni prihvatiti sustav e-učenja

Dakle potrebno je poznavati vlastite snage i slabosti te detektirati vanjske prilike i prijetnje.  Može li se implementacijom e-učenja poboljšati produktivnost boljim korištenjem internih snaga, te mogu li se anulirati slabosti. Na temelju analize mogu se iskristalizirati jasni ciljevi te metode i načini obuke i obrazovanja kako bi se zaposlenicima prenijele vještine i znanje.

Ukoliko se detektira potreba za implementacijom sustava e-učenja u poslovno okruženje potrebno je odabrati odgovarajuću tehnologiju i sadržaj koji će se distribuirati, a to su dva osnovna dijela programa e-učenja. Izbor LMS-a (Learning Management System) odnosno softvera na kojem će biti sadržaj edukacije i popis polaznika je bitna stavka zbog potencijalno visoke investicije i dugoročnog efekta na potrebe organizacije. Najmodernija, najskuplja i najatraktivnija rješenja naravno nisu uvijek garancija uspjeha projekta stoga je veoma bitno pri odabiru i implementaciji poznavati poslovni sustav ali i poznavanje informatičkih tehnologija, a sve u svrhu funkcionalne i ekonomske optimizacije. Sadržaj i učinkovita isporuka korisnicima su najvažniji aspekti o kojim valja voditi računa. Najbitnije je razviti strategiju e-učenja a zatim ju poduprijeti adekvatnim softverskim rješenjima, a ne obrnuto, jer ako ne postoji strategija, super dizajnirani, najmoderniji softver koji nije najoptimalniji neće biti baš koristan. Dakle fokusiranje na krajnje korisnike i njihove potrebe je sigurno ispravan put.

Koraci koji prethode izboru LMS-a mogu biti (Staff of brandon-hall.com, E-Learning Guidebook, 2004):

  • Identifikacija zahtjeva oranizacije naspram softvera i mogućnosti koje bi mogle biti korisne
  • Detaljno proučiti karakteristike promatranog proizvoda
  • Izraditi metodu za usporedbu značajki i karakteristika proizvoda koji su dostupni
  • Proučiti iskustva dosadašnjih korisnika

U svakom slučaju odabrano rješenje mora biti sigurno i pouzdano te efikasno i lako upotrebljivo kako bi ispunilo svoju svrhu.

Kada govorimo o sadržaju programa e-učenja moguće je investirati u gotova rješenja ili izraditi vlastiti program. Gotovi programi su u pravilu jednostavnije i jeftinije rješenje, ali ne mora uvijek biti i najs(p)retnije.

Nakon uspješne implementacije potrebno je privoliti zaposlenike da prihvate i koriste sustav jer je naivno očekivati da će ga svi samoinicijativno započeti koristiti; potrebno je razviti komunikacijski plan odnosno usmjeravati obuku te nadzirati i kontrolirati proces učenja, osigurati lokaciju za one koji nemaju računalo ili pristup internetu ukoliko je potrebno. Nadalje, poželjno je izvesti pilot program u manjem obujmu kako bi se na manjem uzorku uhodalo ili otklonilo sve eventualne probleme prije implementacije u cjelokupnu organizaciju. Mogući otpori zaposlenika najčešće se javljaju zbog nerazumijevanja svrhe ili neuviđanja potreba za ovakvim oblikom edukacije, zatim strah od nepoznatog, izbjegavanje napora za savladavanje noviteta ili loše iskustvo sa prethodnim sličnim projektima. Ukoliko uistinu dođe do otpora potrebno je poduzeti određene akcije usmjerene prema prihvaćanju sustava.

Zadnja faza implementacije sustava e-učenja je praćenje, kontrola i evaluacija postignutih rezultata koji se mogu iskazati porastom proizvodnosti, intelektualnog kapitala ili povećanjem konkurentosti.

 Implementacija e-učenja u poslovno okruženje je složen proces, zahtijeva mnogo napora, ponajviše u fazi planiranja i pripreme, međutim ukoliko se kvalitetno odradi,  dobit organizacije će biti višestruka, ne samo u smislu smanjenja troškova rada nego i u smislu unaprijeđenja ljudskih potencijala koji u modernom poslovanju polako ali sigurno postaju najvažniji resurs poduzeća i poluga ostvarivanja konkurentskih prednosti.

Literatura:

  1. Staff of brandon-hall.com, E-Learning Guidebook (2004), dostupno na :

http://www.cedma-europe.org/newsletter%20articles/Brandon%20Hall/e-Learning%20Guide%20Book.pdf

  1. How To Implement E-Learning in Smaller Companies (2003), dostupno na:

http://www.hr.com/en/communities/training_and_development/how-to-implement-e-learning-in-smaller-companies_eaczuyxk.html

  1. Joan Goloboy, The Power of eLearning….Batteries Not Included (2005), dostupno na:

http://online-learning-solutions.com/articles.htm

 Courtesy of Naypong at FreeDigitalPhotos.net