Category: Metodološki aspekti

Storyboarding u procesu izrade tečaja e-učenja

Storyboarding kao moćnu tehniku za razvoj zanimljivog i učinkovitog tečaja preuzeli su developeri e-učenja od filmske industrije. Bazira se na kreiranju serije prizora koji prikazuju sadržaj tečaja, a sastoje se od elemenata kao što su naslov, slike, tekst, videomaterijal – sve ono čime se želi prenijeti sadržaj polaznicima na što kvalitetniji način.

Kada je donesena odluka u poduzeću o izradi programa e-učenja umjesto kupnje gotovog tečaja što je najčešće skuplji i kompliciraniji izbor, ali uglavnom i kvalitetniji, potrebno je pažljivo isplanirati strukturu i elemente tečaja. Razlog je proizvodnja najefikasnijeg i najefektivnijeg programa koji jamči najbrže i najkvalitetnije ispunjenje zadanih ciljeva zbog kojih se i uvodi tečaj. Na ovom portalu više je puta istaknuta važnost odabira najoptimalnijih rješenja za organizaciju kako se ne bi bespotrebno trošili ograničeni resursi. U tu svrhu kada se dizajneru povjeri zadatak izrade tečaja e-učenja, on mora skicirati cjelokupni tečaj, odnosno pomno pripremiti plan koji će dati na uvid svim stakeholderima. Taj plan se naziva storyboard, i u njemu se specificira što će dizajner kreirati, što će ilustrator nacrtati, što će instruktor predavati. Storyboard poput filmskog scenarija ima svoje glumce, dijalog i upute. Kada je storyboard kreiran sve zainteresirane strane daju svoje komentare, kritike ili sugestije pa se vraća dizajneru na doradu ili ga se odobri, a u tom slučaju dizajner kreće u fazu izrade tečaja.

storyboard_skica

Gornja tablica  s četiri stupca prikazuje skicu storyboarda. U prvom je oznaka prizora, koja u ovom slučaju pokazuje da se radi o prvoj lekciji i prvom prizoru te lekcije (L1P1). Drugi se stupac odnosi na tekst kojim se predstavlja sadržaj. Treći stupac prikazuje interaktivan tekst primjerice pitanja s mogućnošću višestrukog odgovora ili poveznice na vezani sadržaj. Posljednji stupac objašnjava animacije, potrebne slike, reference i sve ono što se nalazi u prizoru.

Važnost storyboarda se očituje u tome što prisiljava dizajnera na sistematski pristup prema svemu što kreira u sklopu tečaja, da obrazloži svaku svoju akciju. Storyboard se ponaša kao plan koji definira slijed po kojem se sadržaj tečaja odvija, te daje okvir koji pomaže dizajneru da koristi isti stil tijekom izrade tečaja. Bitna odrednica je i što se u fazi dizajna pomoću storyboarda daje uvid managementu poduzeća u kreativni proces razvoja sadržaja kako bi i oni sudjelovali dajući smjernice i povratne informacije s obzirom na to da oni imaju viziju što bi tečaj trebao postići. Tim putem se izbjegavaju ili barem smanjuju naknadne intervencije kada započne izrada tečaja što svakako pojeftinjuje čitav proces. Kada je storyboard odobren i potpisan, dizajner ima dokument koji specificira detaljno sve što treba napraviti, te može započeti izradu tečaja po utvrđenim smjernicama.

proces

Storyboard se može izraditi kao kompletno tekstualan, što je brži način ali manje informativan od vizualnog pristupa. Alati za izradu storyboarda mogu biti najjednostavniji programi poput MS Worda ili MS PowerPointa koji su istovremeno i najdostupniji. S druge strane mogu se koristiti i komercijalni programi i aplikacije kao što su Freehand, Fireworks, InDesign, Illustrator ili Photoshop. Nakon izbora alata, potrebno je izgraditi strukturu tečaja, a zatim odrediti kako će lekcije biti povezane. U sljedećoj fazi se izgrađuje storyboard kadar po kadar tako da se implementiraju svi potrebni elementi, uključujući bilješke, slike, zvukove i videomaterijal. Svaki kadar treba adekvatno označiti kako bi kasnije bilo moguće lako raditi izmjene s obzirom na to da je izrada storyboarda iterativan proces.

horizontal2

Storyboard je centralni dokument razvojnog procesa e-učenja jer ima ključnu ulogu s obzirom na to da specificira grafičkom dizajneru točno što treba kreirati, ilustratoru što treba nacrtati te spikeru što treba ispričati. Dizajner daje storyboard na uvid ekspertu područja na koji se tečaj odnosi i klijentu koji je naručio izradu tečaja kako bi se ostvario što brži razvoj tečaja sa što manje pogrešaka čime se ostvaruju značajne uštede. Sve to storyboard čini neizostavnim elementom u procesu izrade tečaja e-učenja.

Literatura:

Malamed, C.: Storyboards for eLearning
Becker, D.:Elearning Storyboarding 101
How to storyboard an eLearning tutorial
Storyboarding for eLearning

Popis slika:
Featured image “Clapperboard On White Background” courtesy of njaj at FreeDigitalPhotos.net
Slika1: Primjer storyboarda
Slika2: Proces dizajna tečaja e-učenja korištenjem storyboarda
Slika3: Alati za izradu storyboarda

Motivacija odraslih polaznika e-učenja

U modernom poslovnom svijetu prepoznata je važnost ljudskih potencijala kao možda najznačajnija poluga ostvarenja konkurentske prednosti. Da bi to zaista bilo tako, potrebno je uvesti kulturu takozvane učeće organizacije koja neprestano usvaja i primjenjuje nova znanja, odakle dolazi i važnost konstantnog obrazovanja kadrova. E-učenje se nametnulo kao izrazito učinkovit i troškovno efikasan način učenja, međutim motivacija odraslih koji su odavno zaboravili svoje akademske navike često nije na visokoj razini, stoga je vrlo važno pronaći način da se taj problem riješi, jer motivacija je ono što ljude tjera naprijed, da ostvare želje i ispune zadane ciljeve, u ovom slučaju da nauče i primjene naučeno u praksi.

Dva su osnovna tipa motivacije, intrinzična (unutarnja) i ekstrinzična (vanjska), a najbolja kombinacija za djelotvorno i učinkovito učenje je visoka intrinzična i srednji stupanj ekstrinzične motivacije. Intrinzično motivirani polaznici su uspješniji u okruženju e-učenja, jer su skloniji istraživanju zato što ih pokreće znatiželja. S obzirom na to da zaposlenicima koji sudjeluju u tečaju e-učenja uglavnom ne nedostaje ekstrinzične motivacije jer su tu najčešće kako bi ostvarili promaknuće ili zadržali posao ili stekli konkretnu vještinu, potrebno je kreirati takav program e-učenja da potakne intrinzičnu motivaciju kod polaznika kako bi postali aktivni sudionici tečaja.

int_ekst

Dobar način za podizanje intrinzične motivacije je svakako kreiranje programa u skladu s godinama i interesima polaznika prilikom čega se naglašava praktično znanje kako bi tečaj u startu bio relevantan; pokazalo se kako stariji sudionici brzo gube interes ukoliko ne vide svrhu tečaja. Sadržaj tečaja je potrebno razlomiti u manje dijelove i što više smanjiti  teoretske dionice kako bi polaznici lakše apsorbirali informacije. Poticanje samostalnog istraživanja je poželjno kako bi se polaznici zainteresirali i pronašli nešto što bi ih potaklo za učenje. To se može postići i navođenjem dodatne literature, resursa, referenci, videomaterijala u cilju lakšeg pronalaženje dodatnih informacija. Isto tako tečaj bi trebao sadržavati studije slučaja i vježbe kojima se rješavaju konkretni problemi kako bi se polaznike potaklo na kritičko razmišljanje i traženje rješenja.

Instruktor koji vodi tečaj mora poticati komunikaciju među polaznicima, društvene mreže kao neformalni oblik komuniciranja su vrlo zahvalne za to, polaznici će tim putem lako razmjenjivati znanja i iskustva u grupnoj interakciji, a samim time i razvijati računalne vještine i pismenost. Isto tako potrebno je personalizirati tečaj, unijeti svoj stil, biti duhovit čime se privlači pažnja polaznika. Dobra ideja je i pozivati eksperte iz određenih područja, autore, druge profesore i specijaliste da sudjeluju u (online) komunikaciji s polaznicima. Što se tiče pristupa prema starijim sudionicima tečaja, dobra ideja je pustiti ih ponekad da sami uče iz vlastitih pogrešaka pri rješavanju zadataka. Svakako je nužno ostvariti emotivnu povezanost polaznika s e-učenjem jer će to povećati želju za aktivnim sudjelovanjem. I naposljetku pristup s poštovanjem prema polaznicima je ključan aspekt u međusobnoj komunikaciji koji se može postići i traženjem povratnih informacija od sudionika kako bi se poslala jasna poruka kako je njihovo mišljenje važno za unaprjeđenje kvalitete tečaja.

motivacijske_str

Osim ovih općih preporuka, instruktor može koristiti i konkretne motivacijske strategije za povećanje motivacije kod starijih polaznika. Motivacijske strategije su svjesni napori ili procesi koje instruktor provodi u cilju povećanja motivacije odraslih za učenjem (Galbraith, 2004). Wlodkowski (2004) navodi četiri motivacijske strategije – postizanje uključenosti svih sudionika, razvoj pozitivnog stava prema tečaju, povećanje značaja te izazivanje kompetencija. Postizanje uključenosti pruža polaznicima mogućnost da se bolje upoznaju, da sudjeluju u kolaborativnom učenju, da dijele razmišljanja i iskustva. Razvoj pozitivnog stava temelji se na uvjeravanju polaznika da mogu ostvariti željene ciljeve primjenjujući znanje koje steknu završavanjem tečaja. Povećanje značenja se očituje u intrigiranju polaznika kako bi bili motiviraniji u traženju rješenja postavljenih zadataka i na taj način učenja. Isto tako procedure koje obuhvaćaju vježbe, igranje uloga i igre omogućavaju vježbanje u realističnom kontekstu. Izazivanje kompetencija se odnosi na davanje povratnih informacija polaznicima kako bi mogli procijeniti svoj napredak kroz tečaj. Još jedan način je zadavanje zadataka polaznicima koji nalikuju na situacije s kojima se redovito susreću u okviru radnog mjesta kako bi i na taj način procijenili svoje performanse.

Na kraju, zaključak je kako će odrasli polaznici tečaja biti motiviraniji ako imaju jasan uvid u to što im tečaj uistinu pruža. Za održavanje visoke razine motivacije tijekom procesa e-učenja potrebno je polaznike nagrađivati, ne nužno materijalno, to mogu biti priznanja ili pohvale ukoliko su zaslužene. Da bi se saznalo kakav oblik nagrade djeluje pozitivno na polaznike, potrebno je komunicirati s njima i izgraditi sustav u skladu s eventualnim ograničenjima. Motivirani polaznik će učiti bolje, brže i učinkovitije.

Literatura

Motivate Your Learners with These 5 Simple Tips
17 Tips To Motivate Adult Learners
Motivational Strategies
Get Your Audience Pumped: 30 Ways to Motivate Adult Learners

Featured image ”Motivate Written On Blackboard”, Image courtesy of KROMKRATHOG at FreeDigitalPhotos.net

Storytelling kao pristup e-učenju

Glavni problemi koji se javljaju u procesu e-učenja prema Siozosu i Palaigeorgiu (2008) su između ostaloga niske stope prolaznosti u tečajevima e-učenja, visoke stope odustajanja te niska razina motivacije za e-učenje. To su sve problemi koji su potencijalno rješivi implementacijom pristupa baziranog na pričama (storytelling) koje daju kontekst sadržaju e-učenja čime se povećava interes polaznika. Ovaj pristup učenju nije novost, dapače korišten je i u antičkoj Grčkoj, veliki filozofi poput Aristotela na ovaj su način podučavali svoje učenike.

E-učenje je posebno plodno tlo za ovakav dizajn programa učenja s obzirom na velike dosege ICT-a koji omogućavaju izradu takvog programa koji je zanimljiv, bogat multimedijom i lako pamtljiv polaznicima koji će biti ponukani na kritičko razmišljanje. U današnje doba, pogotovo kada je svjetska kriza natjerala poduzeća na štednju, javlja se težnja za djelotvornijim načinom obuke kadrova što story-based e-učenje zasigurno jest s obzirom na glavnu značajku – orijentiranost prema rezultatima. Navedeni problemi nedostatka motivacije za e-učenje i niskih stopa prolaznosti su zasigurno rezultat neadekvatnog sadržaja tečaja koji je uz to često prezentiran na neodgovarajući način korištenjem šturih PowerPoint prezentacija s dosadnim clip artom i nezanimljivim fotografijama.

storytelling

Story-based pristup učenju se manifestira dijeljenjem polaznika u manje grupe gdje svaka od njih dobije određeni scenarij u kojem svaki polaznik ima svoju ulogu, nešto slično onomu što ga očekuje u poslovnom okruženju te na kraju prezentiranjem dobivenih rezultata. Valja napomenuti da uloga učitelja doživljava značajne promjene, on je sada manje instrument prenošenja znanja i informacija koje su lako dostupne putem interneta, a više mentor koji pomaže i usmjerava polaznika u slučaju nastanka problema te kreira scenarije za postizanje ciljeva koji su ukomponirani u priču. Ukoliko scenarij zahtjeva neka konkretna znanja onda se u tom slučaju paralelno organiziraju klasični online tečajevi za to.

Roger C. Schank (2007.) [1] predstavlja koncept nastavnog plana baziranog na pričama (story-centered curriculum SCC) gdje je glavna ideja da kvalitetan nastavni plan treba pričati priču u kojoj polaznik igra jednu ili više uloga. Namjera je polaznika naučiti kako da konkretno ostvari nekakav cilj što će mu koristiti u stvarnom životu. Pretpostavka je da ovakvim pristupom polaznik neće tako lako zaboraviti naučeno s obzirom na emocionalnu povezanost s ulogom koju je igrao. SCC je orijentiran na rezultate i aktivnosti za postizanje istih. Autor navodi kako je SCC posebno pogodan za poslovno okruženje gdje su zaposlenici/polaznici obuke već naviknuti na igranje određenih uloga u sklopu posla koji obavljaju i samim time ne bi im bio problem prihvatiti ovaj sustav. Isto tako moguće su velike uštede u odnosu na tradicionalan način obuke što je nešto čemu organizacije uvijek teže kako bi povećale ROI.

Prema [2], storytelling se u organizacijama koristi za prenošenje normi i vrijednosti, razvijanje povjerenja i predanosti, prenošenje tacitnog znanja te generiranje emocionalne veze. Kao prednost priča može se navesti i njihova fleksibilnost i spretnost. Usred posla je jednostavnije ispričati priču nego analizirati studije slučaja te modelirati ponašanje. Priče su posebno potrebne u slijedećim slučajevima: dobivanja nove ideje, socijaliziranja novih članova, popravljanja veza, dijeljenja mudrosti.

Smjernice koje bi organizacije trebale pratiti za poboljšanje programa e-učenja koristeći storytelling prema [3] uključuju obavijanje sadržaja e-učenja u priču, upotrebu neformalnog dijaloga, kreiranje scenarija te integriranje relevantne multimedije u program.

Tipičan sadržaj e-učenja samo transformira postojeći sadržaj u digitalan oblik čime je često nezanimljiv polaznicima. Autori programa za e-učenje stoga sve češće dolaze do zaključka kako je storytelling neizostavan u procesu zanimljivog i efektivnog e-učenja s obzirom da priče objedinjuju ključne aspekte ljudske komunikacije: informacije, znanje, kontekst i emocije [4].

Literatura

[1] Schank, Roger C.: Every curriculum tells a story
[2] Storytelling u organizaciji
[3] Senffner, Diane: Boring to Brilliant: 5 Tips to Convert Your E-Learning to a Story-based Approach
[4] Kadle, Abhijit: Narrative for engaging eLearning

Hibridno učenje

Što je hibridno učenje?

Hibridno učenje je u principu program učenja koji koristi više od jedne metode distribucije znanja korisnicima, implementirajući pri tome u jedinstveni proces najbolje prakse od tih metoda. Najčešće se kombiniraju tradicionalan pristup licem u lice u učionici i e-učenje, a sve u cilju optimizacije krajnjeg efekta učenja i troška samog procesa. U kontekstu poslovanja, u uvjetima u kojima je nužno da organizacija brzo uči i to znanje primjeni u svrhu ostvarivanja konkurentskih prednosti, hibridno učenje može se okarakterizirati kao korištenje odgovarajućih tehnika kako bi zaposlenici naučili odgovarajuće vještine u odgovarajućem vremenu.

Jedna od osnovnih ideja ovog pristupa je da polaznici unaprijed prouče materijal putem interneta koristeći bogati, multimedijalan sadržaj u bilo kojem trenutku, te da u učionicu uđu pripremljeni, čime se povećava zainteresiranost za sudjelovanje u nastavi. Međutim, u konačnici omjer kombiniranih tipova učenja ovisit će o sadržaju programa nastave te preferencijama polaznika i instruktora.

Hibridno učenje se oslanja na ideju o učenju kao procesu koji je ponovljiv i trajan. Prednosti ovog tipa učenja u odnosu na jednokanalne metode prenošenja znanja su:

  • u vidu povećane efektivnosti učenja,
  • povećanje dosega učenja – nema geografskog i fizičkog ograničenja učionice,
  • optimiziranje vremena i troška razvoja programa učenja – isključivo tradicionalan način obuke ili isključivo online učenje je često skuplja varijanta nego kombinacija oba pristupa,
  • bolji rezultat poduzeća – smanjuju se putni troškovi,
  • polaznik koji teže savladava gradivo može dobiti dodatnu pomoć online.

 

hib_ucenje

Ono što organizacija može koristiti pri kreiranju programa hibridnog učenja su sinkrona fizička svojstva koja uključuju fizički prostor učionice, predavače koji usmjeravaju polaznike i prenose im znanje, radionice na kojima se ostvaruje interakcija među polaznicima te izleti kao izvor nestrukturiranog učenja. Nadalje mogu se iskoristiti i sinkrona online svojstva – e-sastanci, virtualne škole, pričaonice i webinari kojima se omogućuje interakcija među polaznicima bez potrebe napuštanja udobnosti vlastitog doma, te naposljetku asinkrona svojstva koja uključuju korištenje dokumenata, web stranica, testova, anketa, simulacija i online foruma u procesu učenja.

Hibridno učenje u širem smislu obuhvaća kombinaciju offline i online načina učenja, samostalnog i kolaborativnog učenja, strukturiranog i nestruktiranog učenja, prilagođenog sadržaja i gotovog programa učenja te kombinaciju posla i učenja.

Online način učenja podrazumijeva učenje putem interneta ili intraneta dok je offline način tradicionalan pristup u učionici. Primjer je tečaj u učionici koji vodi instruktor odnosno učitelj, a potrebni resursi su dostupni na internetu. Samostalno učenje, gdje polaznik sam određuje tempo i uči u vrijeme kada mu najviše odgovara razlikuje se od kolaborativnog učenja koje karakterizira interakcija među polaznicima. Za razliku od strukturiranog odnosno formalnog učenja, nestrukturirano učenje se odnosi na neformalne sastanke gdje se razmjenjuje znanje. Gotovi program učenja je jeftinije riješenje od samostalno izgrađenog i prilagođenog programa, međutim nedostaje mu fleksibilnosti s obzirom na jedinstvenosti organizacija koje ih žele implementirati u svoj sustav. Kombinacija posla i učenja odnosi se na činjenicu da posao postaje izvor sadržaja učenja koji se može dijeliti s drugim zaposlenicima, sadržaj je dostupan na zahtjev, a prostorna ograničenja postaju prošlost.

Kako uvesti hibridno učenje u poduzeće?

Izrada programa hibridnog učenja je dugotrajan proces koji započinje analizom postojeće infrastrukture organizacije, istraživanjem mogućnosti zaposlenika u smislu spremnosti i sposobnosti prihvaćanja novog načina obuke, te financijskom analizom razvoja sadržaja učenja i metoda prijenosa znanja. Postojeća infrastruktura može biti ograničenje u smislu malog kapaciteta učionice ili spore internetske veze koja otežava pristup resursima za učenje. Istraživanje računalne pismenosti zaposlenika je nužno za određivanje najučinkovitije metode učenja. Financijska analiza može imati ključnu ulogu u odluci koja će metoda distribucije učenja biti zastupljn(ij)a. Uvođenje hibridnog učenja u poduzeće zahtijeva svijest o prednostima koje će organizacija ostvariti, dakle to ne smije biti samo sebi svrha nego aktivnost za ostvarivanje konkretnih ciljeva. Potrebna je potpora vlasnika odnosno uprave te odlučan i sposoban tim za implementaciju koji neće odustati na prvoj prepreci koja se pojavi.

Poduzeća sve više postaju svjesna da je hibridno učenje učinkovitiji i prirodniji način obuke. Rezultat toga je porast popularnosti hibridnog učenja u svijetu. Organizacije koje usvoje ovaj pristup imat će produktivniji i agilniji kadar, sposobniji u prihvaćanju promjena i uspješniji u ostvarivanju ciljeva.

Reference:
1.Branko Kaučič, Maja Ramšak, Marjan Krašna: Rich media presentations in blended learning
2.Web learning @Penn State
3.Harvi Singh, Chris Reed: Achieving succes with blended learning

Uloga motivacije pri kreiranju tečajeva poslovnog e-učenja

Motivaciju bismo mogli definirati kao proces koji inicira, vodi i održava ponašanje koje vodi prema cilju, a uključuje biološke, emocionalne, društvene i kognitivne sile koje aktiviraju ponašanje korisnika. Najčešća dva tipa motivacije koji se koriste u različitim slučajevima su :

-  Intrinzična (unutarnja) motivacija je sve ono što nas iznutra navodi na aktivnost i određuje njen smjer, intenzitet i trajanje. Neovisna je o mogućim materijalnim i socijalnim dobicima (učenje motivirano znatiželjom, interesom za sadržaj učenja). Intrinzično motivirana osoba će rješavati zadatke na sustavu za e-učenje, primjerice, zato što se osjeća ugodno dok to radi ili intrinzično motivirana osoba će raditi na rješenju problema jer mu izazov pronalaženja rješenja pruža osjećaj zadovoljstva.

-  Ekstrinzična (vanjska) motivacija je kontrast intrizinčnoj motivaciji i dolazi izvana. Motivacijski faktori su vanjske naravi i najčešći oblici motivacije su nagrade kao što ocjena ili primjerice novčana nagrada.

Motivacija zaposlenika se razvija u jednom od dva načina. Intrinzična motivacija vas potiče na uspjeh koji je utemeljen na unutarnjim ciljevima i ambicijama, dok ekstrinzična motivacija dolazi iz vanjskih izvora, motivirajući vas uz poticaje da gurate vlastite performanse. Intrinzična i ekstrinzična motivacija nose posebne prednosti te svaki zaposlenik tj. korisnik sustava za e-učenje pokazuje različite motivacijske karakteristike što zahtjeva različit pristup i razvoju dizajna sustava za e-učenje. Poznavajući koji je korisnik sustava e-učenja motiviran intrinzično ili ekstrinzično može poboljšati efikasnost razvoja sustava za poslovno e-učenje.

 

Navesti ćemo neke od preporuka gdje motivacijski faktori mogu biti od velike koristi kad razvijamo tečajeve e-učenja ili postavljamo LMS (Learning management system).

Treba kreirati dizajn koji je zabavan, interaktivan te u kojem polaznik ima slobodu odabira. Uključivajući kvizeve, aktivnosti i igre kao dio tečaja dodaje se element zabave. Tečajevi bazirani na scenariju ili priči se također mogu iskoristiti kao odličan način e-učenja. Sloboda dana zaposlenicima u tečajevima e-učenja puno je efektivnija nego kad se primjenjuje sila kako bi se obavile zahtjevane aktivnosti.

Također treba poticati znanje kao glavnu prednost zaposlenika u dugoročnom razvijanju karijera i uporabu e-učenja kao način za ostvarivanje znanja. Zaposlenik bi trebao aktivno sudjelovati u diskusijama i formumima koji su vezani uz znanje, te tim putem može biti uočen od strane zaposleniaka višeg statusa koji inače ne bi imao direktnu interakciju s zaposlenikom što može biti odličan motivacijski faktor pri učenju.

LMS treba uspostaviti kao čvorište aktivnosti, gdje se odvija konstantna interakcija i učenje među zaposlenicima u organizaciji, bez obzira na geografsku udaljenost. Blogovi, wiki, diskusijski forumi trebaju biti dio dinamične mreže individualaca s zajedničkim ciljem. Zaposlenici također trebaju razmjenjivati iskustva i znanja s kolegama koji su završili tečaj kako bi provjerili kako tečajevi mogu biti korisni u razvoj njihovih vještina i znanja.

Investiranje u e-učenje i LMS-ove je od velike važnosti za poduzeće te je prije dizajniranja tečajeva e-učenja ili uspostavljanja portala za učenje ili LMS-a bitno proučiti motivacijske faktore zaposlenika.

 

Literatura:

1.) Brainbridge C. , Definition of intrisic motivation, Aboutme.com Guide

2.) Sansone C., Harackiewicz J. M., Instrisic and Extrinsic Motivation: The Search for Optimal Motivation and Performance

3.)  Vayuvegula A. (2013) :,Motivational Factors to Consider in E-leraning & LMS Design.

4.) Smith R. (2008), Motivational Factors in E-learning, George Washington University

5.)  Ingram D., The Advantages of Intrinsic & Extrinsic Motivation, Demand Media

Popis slika:

1.) Kaufmann et.al (2011), Motivacija radnika u crowdsourcingu

http://blog.commlabindia.com/wp-content/uploads/2013/01/consider-in-elearning.jpg

Utjecaj nove generacije sustava za e-učenje na organizacijsku kulturu učenja

Argyris (1977) definira organizacijsko učenje kao proces „detekcije i korekcije pogrešaka“. Po njegovom viđenju organizacije uče kroz individualce koji se prema njima ponašaju kao agenti: „ Aktivnosti učenja pojedinaca su potpomognuti ili sputani od strane ekološkog sustava faktora koji se mogu zvati sustav organizacijskog učenja.“

Kultura učenja predstavlja set vrijednosti, procesa i prakse koji utječu na samoodrživo i kontinuirano učenje u organizaciji. Nova generacija e-učenja može imati veliki utjecaj na organizacijsko učenje kroz suradnju zaposlenika i razmjenu znanja. U nastavku će biti objašnjene neke karakteristike nove generacije sustava e-učenja koji mogu doprinijeti kulturi organizacijskog učenja.

Kolaboracija i dijeljenje znanja

Utjecaj nove generacije

Ključan aspekt jake kulture učenja je da se važne informacije lako dijele među pojedincima unutar organizacije. Dijeljenje znanja kao koncept vrlo je atraktivan za organizacije, jer im pruža ogromne mogućnosti koje ne bi smjeli propustiti. To je motor koji prevodi znanje u poslovnu vrijednost (Mr. R. Sethumadhavan, 2007).

Sustavi nove generacije e-učenja pružaju članovima organizacija fleksibilnost brzog „okupljanja“, bez obzira na njihove fizičke lokacije, preko virtualnih sastanaka (npr. Web/ video konferencije). Zaposlenici u virtualnoj učionici mogu dijeliti ideje, iskustva, naučeno gradivo, primjere najbolje prakse, kao i ostale informacije i to sve u real-time okruženju.

Također, takvi sustavi pružaju mogućnosti pohrane informacija i materijala. Tako pohranjeni materijali su zaposlenicima dostupni na zahtjev u bilo koje vrijeme. Nadalje, kontinuirano dijeljenje informacije potpomaže stvaranju jake organizacijske kulture učenja.

Povećani angažman i empowerment sudionika u učenju.

Trening i vježbe kreirane i održane u sustavima e-učenja nove generacije često su od strane sudionika ocijenjene kao mnogo zanimljivije i privlačnije od tipičnih treninga u učionici. Naime, simulacije, integrirani i interaktivni streamovi videa, live chatovi i ostalo, ne samo da stimuliraju „in-person“ iskustvo, već ga i potiču.

Takvo e-učenje potiče kolaboraciju i sudjelovanje – gorljiviji angažman, empowerment i predanost procesu učenja. Takvo učenje rezultira poboljšanim prijenosom znanja i zadržavanje istog, a time poboljšava i rezultate poslovanja.

Također, kroz web sastanke timovi se mogu sastajati češće, bez povećanih troškova transporta i utrošenog vremena u putovanje s jedne točke na drugu. Sami polaznici ovakve sastanke ocjenjuju kao zahvalnije i korisnije od konferencijskih poziva i sličnih načina komunikacije. Dijeljenje ideja među sudionicima ne samo da potiču inovativnost, već vodi k boljoj produktivnosti sastanka i cijele učeće organizacije.

Popis slika:

Image courtesy of ddpavumba at FreeDigitalPhotos.net

Izvori:

Malhotra, Yogesh. (1996). Organizational Learning and Learning Organizations: An Overview [WWW document]. Dostupno na: http://www.brint.com/papers/orglrng.htm

Arth, Barb. (2011.). The Business Impact of Next-Generation e-Learning: How Today’s e-Learning Drives Results. Dostupno na: http://adobe.ly/uMWBNI

Mallon, David. (2010.). High-Impact Learning Culture: The 40 Best Practices for Creating an Empowered Enterprise.

Sethumadhavan, R. (2007.). Importance of Knowledge Sharing for Organisations. Dostupno na: http://www.indianmba.com/faculty_column/fc653/fc653.html

 

Važnost instrukcijskog dizajna u poslovnom e-učenju

Instrukcijski dizajn

Instrukcijski dizajn se može definirati kao proces, znanost, disciplina, stvarnost. Međutim, instrukcijski dizajn se odnosi na praksu stvaranja instrukcijskih iskustava, odnosno stjecanje znanja i vještina na lakši, privlačniji i učinkovitiji način, koristeći tehnologiju. Zadatak svakog dobrog instrukcijskog dizajnera je da na jasan, sažet i maštovit način projektira smislene i zanimljive lekcije, uzimajući u obzir kome točno su one namjenjene. Kako bi posao bio što jednostavniji i lakši, potrebno je koristiti odgovarajuće procese i alate instrukcijskog dizajna. (Marc J. Rosenberg, 2011.).

Instrukcijski dizajn u poslovnom e-učenju

Instrukcijski dizajn u poslovnom e-učenju

Modeli instrukcijskog dizajna

Dosadašnji način učenja se uglavnom odnosio na predavače i polaznike nekog tečaja. U tom standardnom procesu uglavnom je isti način podučavanja, koristeći iz godine u godinu uglavnom iste materijale, uz standardan način provjere znanja i ocjenjivanja. Uvođenjem instrukcijskog dizajna želi se pristupiti na način da učenje postane zanimljiva svakidašnjica ne samo učenika i studenata, već i poslovnih ljudi kojima je osim saznanja iz prakse uvijek potrebna neka dodatna informacija kako bi unaprijedili svoje znanje i bili uspješni u svom poslu.

Iz istog razloga uvode se različiti programi obuke, koji bi trebali biti pripremljeni prema nekom određenom modelu.

Postoji više modela instrukcijskog dizajna, a ovdje su navedeni oni koji su danas u najčešćoj upotrebi, s pripadajućim linkovima:

Algo-Heuristic Theory

ADDIE Model

ASSURE Model

The ARCS Model

Criterion Referenced Instruction

Component Display Theory

Dick and Carey Model

ADDIE Model

Jedan od najčešćih modela dizajna učenja je ADDIE, što na engleskom jeziku predstavlja akronim od riječi: analiza, dizajn, razvoj, implementacija i evaluacija. Svaki slijedeći korak ADDIE modela je temelj prethodnog koraka, pa preskakanje jednog može stvoriti negativne učinke tijekom cijelog procesa. Kako bi se izbjegao rizik i dodatni trošak, potrebno je više vremena za pravilno planiranje projekta. Kao kod svake poslovne odluke potrebno je vagati rizike i napraviti izbor.

Analiza

U cijelom procesu, analiza je najvažniji korak jer ona postavlja temelje za sve buduće odluke i zbog toga je nužno provesti pravu analizu. Pomoću analize definiramo svoju publiku, ograničenja i mogućnosti. Tvrtke ponekad moraju birati između pravodobnosti i kvalitete projekta, upravo zbog toga postavljaju različite smjernice za svoju odluku. Neke od tih se odnose na samo prepravljanje postojećeg projekta, na strani pravodobnosti, dok se na stranu kvalitete odnosi pokretanje u potpunosti novog programa. Ako se u fazi analize preskoče koraci kao što su: istraživanje tržišta, postavljanje poslovnih ciljeva, analiza polaznika, ciljevi učenja i sl.mogu se javiti određeni rizici. Jedan od tih rizika je da program nije napisan u skladu s postojećim poslovnim ciljevima.

Dizajn

Sljedeći korak u ADDIE modelu je dizajn. U ovom dijelu, sumirajući podatke iz analize, koristimo informacije pomoću kojih planiramo ciljeve programa ili tečaja koji će se prenositi polaznicima. U nekim situacijama, tvrtke mogu u potpunosti preskočiti fazu dizajna i odmah se prebaciti na fazu razvoja. Jedan od razloga je to što moraju poštovati određeni rok, pa upravo da bi sve na vrijeme stigli preskaču fazu dizajna.

Razvoj

U fazi razvoja instrukcijski dizajneri i programeri prikupljaju i pripremaju sredstva potrebna za prezentaciju programa, a na ovaj dio se troši puno vremena. Također je potrebno ponovno ispitivanje za ispravljanje grešaka. U fazi razvoja postoje 4 koraka: prototip (čija je uloga osiguranje kvalitete), razvojni materijali (njegova uloga je kreiranje sadržaja), recenzije i tečaj predavača čija je uloga također osiguranje kvalitete.

Implementacija

U ovoj fazi osim predstavljanja materijala uključuju se i dodatni procesi. Iako su materijali ispitani tijekom prethodnih faza, implementacija može otkriti teme koje zahtijevaju daljnji razvoj ili re-dizajn rada. U ovoj fazi voditelj osigurava da je sve funkcionalno. Tvrtke koje žele uspješno postizanje svojih ciljeva moraju imati dobro pripremljene programe obuke. Iako je važno imati na umu da veći sadržaj kolegija ne jamči veću uspješnost samog programa.

Evaluacija

Prisutna je u svakoj fazi procesa ADDIE. Evaluacijski ciljevi su refleksija informacija koje su otkrivene u fazi analize. Te informacije predstavljaju očekivanja i ciljeve cijelog procesa. Faza evaluacije pomaže tvrtkama mjerenje utjecaja programa na svoje poslovanje. Kad tvrtka stvori prirodan tijek ona ulaže u vrijeme i resurse. Međutim, mnoge tvrtke ne ulažu u fazi evolucije, te tvrtke nikad ne znaju kako dobro tečaj funkcionira.

Kod ADDIE modela nema kronološkog reda odvijanja, već je to krug koji se stalno preklapa.

Untitled

Slika 1: Addie model za poslovni uspjeh

 

Popis slika:

Slika 1: Slika 1: Addie model za poslovni uspjeh; Izvor:http://www.shutterstock.com/pic-84970324/stock-photo-hand-write-addie-model-for-business-success.html?src=csl_recent_image-4  [08.04.2013.]

Reference:

1. Rosenberg, M.J.: Management Consulting in the Learning Space, Dostupno na: http://www.linkedin.com/in/marcjrosenberg [08.04.2013.]

Ostalo:

1. Instructional Design Expert.com, Dostupno na:http://www.instructionaldesignexpert.com/addie.html [08.04.2013.]

2. ADDIE Evaluation in the Workplace, Dostupno na: http://www.intulogy.com/addie/workplace.html [08.04.2013.]

3. Instructional Design Models, Dostupno na:http://carbon.ucdenver.edu/~mryder/itc/idmodels.html  [08.04.2013.]

Stilovi poslovnog e-učenja

Stručnjaci na području obrazovanja razlikuju stilove učenja i upozoravaju na to da različiti ljudi uče na različite načine. Stil učenja se odnosi na način na koji primamo nove informacije i znanja. To je specifičan način učenja, odnosno način obrade podataka koje pojedinac dobiva o vanjskom svijetu (Čudina-Obradović i Brajković,2010). Stilovi učenja su najjednostavnije rečeno – različiti pristupi ili načini učenja.

KREIRANJE USPJEŠNOG PROGRAMA E-UČENJA U POSLOVNIM ORGANIZACIJAMA

Gotovo je  sigurno da će poslovne organizacije uvijek imati polaznike (zaposlenike) kojima odgovaraju različiti stilovi učenja, stoga je vrlo važno biti sveobuhvatan u kreiranju programa edukacije. Mora se voditi računa o različitim stilovima učenja koje polaznici koriste, kao i organizacijsko-tehničkim mogućnostima koji stoje na raspolaganju i raspoloživim resursima za e-učenje (Schweizer H.,2004).

Rodgers (2000.) navodi postojanje tri tipa učenika (polaznici su ovdje generički pojam, označavaju sve one koji uče):

  • vizualni – najučinkovitije ih stimulira multisenzorski pristup, tj. korištenje pokreta, boja, slika i zvukova
  • auditivni – preferiraju informacije primati zvukom
  • taktilni ili kinestetički – preferiraju izradu modela, praktične vježbe , igranje uloga i sl.

Na raspolaganju su različiti instrumenti za testiranje stilova učenja. Kao primjer na slici 1 prikazani su odnosi stilova učenja prema rezultatima ankete provedene na uzorku od 21 studenta diplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Auditivni stil učenja prakticira 8 studenata, vizualni i kinestetički 6 studenata , dok se 1 student izjasnio za kombinirani vizualni/kinestetički stil.

slika

Slika 1: Stilovi učenja (Ekonomski fakultet, Split 2013.)

AUDITIVNO  E- UČENJE

Mnogi ljudi  koriste zvuk kao glavni način preuzimanja i obrade informacije iz okoline. Kada se planira auditivno e-učenje potrebna je  posvećenost, opreznost i osiguranje da audio sadržaji budu svrsishodni (Kostelnik, M.J., Soderman, A.K., Whiren, AP. ,2004). U online prezentacije mogu se ugraditi glasovi, dijalozi uz glazbu i zvučne efekte. Polaznici koji preferiraju učenje auditivnim stilom, najviše koristi imaju od obrazovnih programa koji uključuju aktivnosti slušanja i govorenja, odnosno kada im se koncepti ili važni detalji ponavljaju više puta tijekom učenja. Kako se to može učiniti u virtualnom okruženju?

  • potaknite raspravu poslije učenja svakog važnog dijela
  • potaknite polaznike da prenesu nekome  glavne točke učenja ili vježbanja
  • kreirajte verbalni kviz u kojem polaznici umjesto pisanja izgovaraju odgovore

 VIZUALNO  E-UČENJE

Vizualni učenici pamte bolje ono što vide. Kako bi im se omogućilo lakše učenje potrebno je u nastavni sadržaj uključiti slike, grafikone, dijagrame. Može biti korisno organizirati program obuke preko dijagrama toka, gdje bi svaka glavna točka bila predstavljena vizualno. Na taj način polaznici mogu vidjeti mjesta gdje se svaki koncept uklapa u širu sliku. U programima e-učenja gdje je omogućeno vizualno učenje, prisutno je:

  • veća vjerojatnost razumijevanja pročitanog sadržaja
  • spremnost  traženja više detalja i tema vezanih uz sadržaj obuke
  • bolje shvaćanje i razumijevanje vizualizacijom informacija dok ih se pamti, koristeći druge vizualne memorijske tragove te korištenje bilješki  (Leite, Walter L.; Svinicki, Marilla; and Shi, Yuying,2009)

KINESTETIČKO E-UČENJE

Kinestetički učenici najbolje uče kroz pokret, dodir, i aktivnost. Teško im je dugo vremena sjediti na jednom mjestu, vole kad mogu napraviti nešto, a ne samo čitati ili slušati. Informacije se bolje pamte i razumiju kada polaznici mogu osjetiti i doživjeti uzroke ili posljedice aktivnosti ili sadržaja o kojima uče (Huang E.,2008). Kretanje i radne aktivnosti mogu biti komplicirane za primijeniti na e-učenje. Za situacije online obuke pokušajte:

  • koristiti simulacijske alate u svrhu obuke kako bi se polaznicima omogućilo sudjelovanje u izgradnji simulacijskih modela te bolje razumijevanje poslovnih procesa
  • kreirati interaktivni model koji prikazuje koncept – kada polaznici promijene jedan dio, ostali dijelovi se automatski promijene  pokazujući uzroke i posljedicu
  • tražiti od polaznika mjerenje, analizu i predviđanje promjena ili ishoda u poslovnim situacijama.

KREIRANJE PROGRAMA

Kako bi se kreirao učinkoviti program obuke isprobajte kombinaciju sva tri navedena pristupa. Zajedničko auditivno, vizualno i kinestetičko učenje mogu biti najbolji način zaposlenima za razumijevanje i zadržavanje informacija. U programu e-učenja možete koristiti podatke iz različitih simulacija iz stvarnog života koji će pridonijeti efektivnijem učenju .

Kvalitetno učenje predstavlja sposobnost da se polaznici podjednako posvećuju svakom stilu učenja. To znači da se u procesu e-učenja primjene metode učenja koje odgovaraju svakom stilu učenja. Bez obzira na to koji stilovi učenja  odgovaraju polazniku, poželjno je stimuliranje  i onih stilova učenja koji polaznicima manje odgovaraju. Vodeći računa pri oblikovanju e-učenja može se pomoći polazniku da prepozna razlike između načina na koji on uči i na koji drugi uče. Samim tim se i povećava efikasnost organiziranog e-učenja (Saračević M.).

Reference:

1. Čudina- Obradović, M., Brajković, S.: Integrirano poučavanje, Biblioteka Korak po korak, Zagreb: Pučko otvoreno učilište, 2009.

2. Rodgers, D. L. : A Paradigm Shift: Technology Integration for Higher Education in the New Millennium., Educational Technology Review, No. 13, Spr-Sum,19. -27., 2000.

3. Schweizer H.: Elearning in Business 2004. , preuzeto 05.04. 2013. sa stranice http://jme.sagepub.com/content/28/6/674.short

4. Huang E. : Learning Style: Kinesthetic Learners, preuzeto 04. 04. 2013. sa stranice http://www.businessandlearning.com/learning-style-kinesthetic-learners/

5. Saračević M. : Uticaj stilova učenja na oblikovanje i efikasnost e-učenja, preuzeto 08.04 2013. sa stranice http://cnx.org/content/m37060/latest/

Visoke stope odustajanja od tečajeva e-učenja

Veliki problem i razlog brojnih kritika kod tečajeva e-učenja je upravo visoka stopa odustajanje. U ovom članku ćemo prikazati neke primjere iz svijeta, moguće razloge odustajanja polaznika tih tečajeva e-učenja te poslovnu stranu u cijeloj priči.

Danas većina pažnje, ljudi koji se bave e-učenjem, je usmjerena uglavnom prema pojmovima MOOC (Massive open online courses) i Gamification (upotreba elemenata igara u svrhu e-učenja). Ono što nama zanimljivo od ta dva pojma je velika stopa odustajanja na MOOC, ali i na ostalim tečajevima pogotovo poslovnim. Znanstvenici ne osporavaju činjenicu da se radi o zaista impresivnim brojkama kad govorimo o broju registriranih polaznika MOOC-a, no s druge strane postavljaju pitanje što je s brojem odustajanja, koji je također impresivan. Coursera konkretno ima preko 3 milijuna registriranih polaznika, no „samo“ ih je 280 000 dobilo certifikat o završetku tečaja, što je tek oko 10 % od svih registriranih polaznika. Situacija je ista i na ostalim MOOC ( koje smo bili spominjali u prošlom članku ) i na ostalim tečajevima e-učenja.

Brojke upućuju na mogući problem, no da bi shvatili da li se zaista i radi o problemu potrebno je dublje ući u problematiku. Pa si postavljamo pitanja tko uopće polaže tečajeve e-učenja bilo poslovne bilo neke druge ? Tko bi ih trebao polagati ? Tko bi ih trebao predavati? Može li se baš svaki sadržaj prikazati u elektroničkom obliku ? Ova, a i mnoga druga pitanja pomažu nam dati odgovore na naš problem velikog broja odustajanja. Osim toga mnoga ova pitanja su i odgovorena što potvrđuju razna istraživanja, no nismo odgovorili na sva, ostalo je još prostora za napredak. Jedno od tih istraživanja koja su dala odgovore na ta pitanja je ono od Carolyn Hart koja je pretraživanjem literature (20 studija iz 1999.g) identificirala faktore koji pozitivno utječu na ustrajnost u e-učenju.

Prvo što je zamijećeno u istraživanju je različita definicija ustrajnosti kod autora, pa ju je ona definirala kao sposobnost završetka tečaja e-učenja bez obzira na prepreke i probleme koji se jave putem. Nakon što je iznijela definiciju predstavila je faktore koje je uočila u istraživanju.

 

Capture3

Faktori koji pozitivno utječu na ustrajnost u e-učenju

 

  • Zadovoljstvo tečajevima e- učenja

Tako polaznici koji su završili tečaj imaju razinu zadovoljstva od 90%, dok kod onih koji su odustali od tečaja razina zadovoljstva je 20%.

  • Osjećaj pripadnosti učećoj zajednici

Ukoliko polaznici sudjeluju u raspravama s ljudima koje su tek upoznali i nemaju straha od postavljanja pitanja stopa prolaska je znatno veća. Motivacija se ističe kao ključ uspjeha.

  • Podrška grupe i obitelji

Podrška obitelji, grupe s kojom uče, tvrtke u kojoj rade je veoma bitna za osobu da dobije potvrdu svog kvalitetnog rada, truda ili jednostavno podršku.

  • Vještina upravljanja vremenom

Polaznici koji znaju pravilno rasporediti svoje vrijeme i opterećenju u skladu s obvezama ustrajniji su u odnosu na ostale.

  • Pojačana komunikacija s instruktorom (predavačem)

Volja predavača, kao i kvaliteta odgovora su također veoma bitni u cijeloj priči te mogu dovesti do većeg broja polaznika koji su završili tečaj.

Većina ili čak svi ovi faktori su i očekivani, no malo se poduzima za prilagodbu tečajeva e-učenja polaznicima upravo na temelju ovih faktora. Ovdje govorimo o slučaju kada zaposlenici polažu tečajeve i obično im izostaje i podrške od strane tvrtke, motivacija, svrha, komunikacija što dovodi do nepotrebnih problema. Jednostavno prilagodbom tečajeva našim polaznicima omogućavamo aktiviranje njihovog punog potencijala što dovodi do povećanja koristi i za polaznika (zaposlenog) i za tvrtku. Kad govorimo o MOOC, ne samo u poslovnom kontekstu, ono što možemo primijetiti je činjenica da ukoliko polaznik preda prvi zadatak, stopa prolaznosti takvih studenata se penje sa oko 10% na 45 %, a ukoliko se uključe u program Signature track koji se plaća 50$, stopa naraste i na 70 %. Ovi podaci nam govore da uvijek na brojke treba gledati iz više kutova, jer se konkretno za MOOC ispostavilo da polaznici upišu tečaj samo kako bi istražili sadržaj, pronašli nešto zanimljivo i nastavili dalje. Njih zanima ono što oni mogu iskoristiti konkretno iz tog tečaja, a ne stopa prolaznosti. No, kad plate 50$ za Signature track možemo vidjeti da ta brojka skoči na 70%.

Capture

Izvor : Duke Center for Instructional Technology

Za kraj gledajući poslovni kontekst nužno je prepoznati potrebe i zaposlenih i tvrtke te prepoznati koji su faktori motivacije kako bi dizajnirali naše tečajeve u skladu s tim ili kako bi pronašli one koji nam najbolje dogovaraju.

Literatura:

Hart, C. (2012). Factors associated with student persistence in an online program of study: A review of the literature. Journal of Interactive Online Learning, 11 (1), 19-42.

Steve Kolowich : Coursera Takes a Nuanced View of MOOC Dropout Rates. Dostupno na linku [14.04.2013]

Ry Rivard: Measuring the MOOC Dropout Rate. Dostupno na linku [14.04.2013]

Treca Stark: The MOOC Dropout – Investment, Value and Structure. Dostupno na linku [14.04.2013]

Amy Gallo: Making Sure Your Employees Succeed. Dostupno na linku [14.04.2013]

Utjecaj teorija učenja na dizajn tečaja e- učenja

Online tečajevi su oblik učenja na daljinu koji sve više primjenjuju mnoge suvremene organizacije kako bi opstale u sve napetijim tržišnim utakmicama. Ćukušić i Jadrić (2012) navode kako su razlog tomu brojne prednosti u usporedbi s klasičnom nastavom kao što su: vremenska i prostorna fleksibilnost, dostupnost globalne publike, brzo vrijeme razvoja, mogućnost arhiviranja i lako ažuriranje sadržaja te niži troškovi razvoja.

Tečajevi e- učenja trebaju biti prilagođeni pojedincima, njihovim sposobnostima i potrebama jer je poznato kako ljudi uče na različitim razinama i na različite načine. Dobar primjer za to je, spominje Bišćan, „ugradnja ulaznih testova u materijale za učenje na osnovu kojih se materijal za učenje može prilagoditi za osobu koja ga koristi na način da se preskoče dijelovi u kojima je korisnik pokazao dovoljno znanje, a iscrpnije prolaze dijelovi u kojem je pokazao lošije znanje. Ta prilagodba materijala za učenje uopće ne mora biti vidljiva za korisnika.“1

S obzirom na navedeno, jasno je kako se pri dizajniranju tečajeva e- učenja mogu i trebaju uzeti u obzir elementi teorija učenja kako bi nastavni materijali bili individualizirani, a učenje efikasnije i efektivnije. U nastavku će se, prema Bruneru, razmotriti bihevioralne, konstruktivističke i kognitivističke teorije učenja i njihov utjecaj pri dizajniranju tečajeva poslovnog e- učenja.

 

untitled

Slika 1.: Teorije učenja i glavni elementi

Bihevioralni pristup je pristup u kojem psiholozi analiziraju kako ljudi usvajaju neka ponašanja i kako se to ponašanje može mijenjati. Tako usmjereni psiholozi se ne zanimaju toliko za psihičke procese nego pokušavaju povezati podražaje iz okoline ili iskustvo ljudi s njihovim ponašanjem. Drugim riječima, prema bihevioralnom pristupu, ljudi uče oponašajući različite podražaje iz okoline, pri čemu će sam proces učenja biti uspješniji ukoliko se nagradi pa je poželjno bodovanjem ili pohvalama poticati sudionike na potrebno ponašanje.

Stoga je ovaj pristup prikladan za različite multimedijalne materijale u tečaju e-učenja koji će sadržaj objasniti korak po korak, sa jasno definiranim ciljem kao što su video tutoriali za učenje korištenja različitim uredskim alatima. Također, tečaj e- učenja podržan bihevioralnim pristupom trebao bi sadržavati „online samoprocjene kako bi polaznici mogli prosuditi o tome jesu li postigli ishod online lekcije te kako bi se postigla odgovarajuća povratna informacija.“2

Konstruktivistički pristup objašnjava kako se znanje izgrađuje kada nova informacija dolazi u kontakt s postojećim znanjem, koje je pak razvijeno iz iskustava, kako bi se prilagodilo okolini. Prema konstruktivizmu, mentor treba potaknuti polaznike da postanu kreativni, inovativni i originalni kroz analizu, konceptualizaciju i sintezu prethodnog znanja kako bi bio sposoban za rješavanje složenih problema.

Dakle, svrha ovog pristupa je naučiti polaznike kako da uče i snalaze se u novim situacijama te je stoga pogodan za razvijanje tečajeva koji su usmjereni na edukaciju u menadžmentu, upravljanje projektima, razvoj prodajnih vještina i sl. Na navedenome se temelji kreiranje timova zaduženih za određene projekte i razvoj grupnih radova koji su bliži stvarnim situacijama, za što je potrebno omogućiti korištenje diskusijskih foruma, razmjenu e- mailova, organizirati suradnička sučelja i simulacije stvarnih problema. Dakle, polaznici će naučiti imati i „primjenjivati kontrolu nad samim procesu učenja, materijali za učenje trebaju uključivati  što više primjera iz stvarnog okruženja, a samo učenje treba biti interaktivno kako bi se potaknule više razine učenja.“3

Kognitivistički pristup koji zagovara teoriju da ljudi stvaraju znanje kroz sekvencijalni razvoj kognitivnih sposobnosti pojedinca kao što su: mentalni procesi prepoznavanja, podsjećanja, analiziranja, razmišljanja, razumijevanja i procjenjivanja. Svrha ovog pristupa u tečaju e- učenja je razviti konceptualno znanje, tehnike, postupke i algoritme rješavanja problema koristeći vizualne, auditivne ili taktilne materijale kako bi se udovoljilo razlikama pojedinaca i olakšalo dugoročno pamćenje.

Kognitivistički pristup je prikladan pri dizajniranju tečaja e –učenja jer upravo e- učenje omogućava povezivanje podataka iz različitih izvora kao što su blogovi, wikiji, podcastovi i društvene mreže; olakšano organiziranje, sortiranje i upravljanje različitim materijalima kao što su video zapisi, zvučni zapisi, slike, dijagrami i sheme te  različite kategorizacije i komparacije. Na ovaj način moguće je provesti tečajeve stranih jezika i različite ulazne testove za potrebe coachinga kao što su „testovi inteligencije, upitnici ličnosti, različite skale stavova i vrijednosti (…) kako bi na valjan način ispitali i identificirali one ljude koji po svojim obilježjima najbolje odgovaraju potrebama određenog radnog mjesta.“4

Slika1

Slika 2.: Neke od implikacija teorija učenja na dizajn tečaja e- učenja

Iako su rezultati istraživanja, kojeg su proveli Inan i Lowther, pokazali kako postoji pozitivan trend uključivanja konstruktivističkih elemenata u virtualne učionice jer se ono najviše odražava na uključivanje zaposlenih u rasprave, suradničko učenje i rješavanje problema , činjenica je kako prilagođena primjena bilo koje teorije učenja pri dizajnu tečajeva e- učenja omogućava razvoj pojedinaca kroz nadogradnju znanja; podupire management ljudskih resursa pri selekciji, motiviranju, nagrađivanju zaposlenih i managera; razvoj i upravljanje karijerom te na taj način rezultira povećanjem konkurentnosti organizacije.

Reference:

1Buljan, N.: E-učenje na razini cijele tvrtke prihvatili i Vipnet i Podravka, 2011. Dostupno na: http://www.poslovni.hr/hrvatska/e-ucenje-na-razini-cijele-tvrtke-prihvatili-i-vipnet-i-podravka-190100

2Ally, M.: Foundations of Educational Theory for Online Learning. U Anderson, T., Elloumi, F.(Ur.): Theory and Practice of Online Leraning, Athabasca University, Athabasca, 2004.

3 Ally, M.: Foundations of Educational Theory for Online Learning. U Anderson, T., Elloumi, F.(Ur.): Theory and Practice of Online Leraning, Athabasca University, Athabasca, 2004.

4Rado, T.: Kako su psiholozi osvojili  organizacije, 2013. Dostupno na: http://www.istrazime.com/organizacijska-psihologija/kako-su-psiholozi-osvojili-organizacije/

 Ostalo:

Bruner, J.S.: A study of thinking. New Brunswick, NJ: Transaction Press, 1986.

Ćukušić, M., Jadrić, M.: E- učenje, koncept i primjena, Školska knjiga, Zagreb, 2012.

Inan, F., Lowther, D.L.: A Comparative Analysis of Computer- Supported Learning Models and Guidelines. U: Neto, F. M. M., Brasiliero, F. V. (Ur.): Advances in computer- supported learning, Information Science Publishing (an imprint of Idea Group Inc.), 2007.