Category: O poslovnom e-učenju

Mobilni uređaji i e-učenje na radnom mjestu

Ubrzani razvoj tehnologije mijenja naš život iz korijena te nove tehnologije postaju sastavni dio naše svakodnevice. Iako su u posljednje vrijeme sve češće rasprave o negativnim aspektima i posljedicama tehnologije koju koristimo, ne treba zaboraviti koliko je dobroga upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija donijela na području obrazovanja. Potreba konstantnog učenja i usavršavanja danas je izraženija nego ikada te je stoga imperativ svakog pojedinca konstantno učenje, kako bi ostvarili svoj puni potencijal i vodili sretan i produktivan život. Očigledno je da učenje u klasičnim učionicama ne može udovoljiti suvremenim zahtjevima te je za uspješno učenje neophodno koristiti Internet, računala i mobilne uređaje.

Mobilni uređaji nisu što su nekad bili, veliki, teški, s malim ekranima koji su služili samo za telefonske pozive i slanje poruka. Današnji mobilni uređaji su postali mala računala i ne služe samo za telefonske pozive, već za snimanje, fotografiranje, slanje mutimedijalnih sadržaja, surfanje Internetom i slično. Oni nude mogućnost pohrane i  obrade podataka gotovo ekvivalentne osobnim računalima te pojedinci na njima mogu slagati materijale za učenje poput „lego kockica“. Prodaja mobilnih uređaja je nadmašila prodaju PC-a te njihova rastuća popularnost jasno određuje smjerove u kojima će se razvijati e-učenje u budućnosti.

Worldwide Device Shipments by Segment (Thousands of Units)

Device Type 2102 2013 2014
PC 341,273 303,100 281,568
Tablet 120,203 184,431 263,229
Mobile Phone 1,746,177 1,810,304 1,905,030

Izvor : Gartner (October 2013)

Mobilno učenje često se definira kao učenje s pomoću bežičnih uređaja [1]. Osim mobilnog uređaja, neki od najčešće korištenih uređaja za mobilno učenje su svakako ručna računala/dlanovnici; primjerice PDA (personal digital assistant) uređaji, MP3 i MP4 uređaji (iPOD), ručni uređaji za video igre (Sony PSP, Nintendo DS), manji notebook uređaji (Asus EEE), te ostali ručni/dlanovni multimedijalni prijenosni i bežični uređaji [3]. Od najranijih dana svog odrastanja okruženi smo raznim ekranima veličine mobilnog uređaja, pa do televizora i računala. Uz te medije pruža nam se mogućnost da budemo aktivni sudionici a ne samo pasivni promatrači. Iako se još uvijek prijenosna računala i mobilni uređaji uglavnom ne smiju koristiti u školama, očigledno je da dolazi vrijeme u kojem će prijenosna računala i mobilni uređaji zamijeniti školske knjige, te djeca neće morati podizati teške ruksake na svoja nejaka leđa.

Donesite svoj vlastiti uređaj (Bring Your Own Device) označava IT politiku koja dopušta zaposlenicima ili ih čak potiče da donose vlastite mobilne uređaje na svoje radno mjesto i koriste te uređaje kako bi pristupili povlaštenim informacijama i aplikacijama tvrtke. Četiri su osnovne opcije, koje omogućuju [4] :

ü  Neograničen pristup putem osobnih uređaja

ü  Pristup samo neosjetljivim aplikacijama i podacima

ü  Pristup, ali uz IT kontrolu nad osobnim uređajima, aplikacijama i pohranjenim podacima

ü  Pristup, ali je spriječena pohrana podataka na osobnim uređajima

 

byod-bring-your-own-device-word-cloud-render-34456098

Izvor : http://www.dreamstime.com/royalty-free-stock-photos-byod-bring-your-own-device-word-cloud-render-image34456098

Sve je veća potražnja za mobilnim zaposlenicima koji će se zapošljavati na određenim projektima. Također tvrtke sve više nude zapošljavanje s fleksibilnim radnim vremenom, u kojem zaposlenici u određenim granicama slobodno odlučuju o vremenu dolaska i odlaska s posla. Nove tehnologije, novi načini proizvodnje, dominantne usluge, globalizacija i podjela rada utječu na to da se radno mjesto ubrzano mijenja. U takvim uvjetima učenje pomoću prijenosnih računala i mobilnih uređaja biše neće biti izbor, već jedini način kako bi se ostalo korak ispred ostalih.

 

„Živi kao da te smrt čeka već sutra.

Uči kao da ćeš živjeti vječno.“

-Ghandi-

 

REFERENCE :

  1. http://www.gartner.com/newsroom/id/2610015
  2. Ćukušić, M. & Jadrić, M., 2012. e-učenje: koncept i primjena. Zagreb: Školska knjiga.
  3. http://www.molenet.org.uk/
  4. https://www.ibm.com/mobilefirst/us/en/bring-your-own-device/byod.html

2014. – trendovi u e-učenju

ID-100165642

Ilustracija: Danilo Rizzuti

Pred nama je 2014. godina, koja bi po svemu sudeći trebala biti jednako zanimljiva i uzbudljiva kao i prethodna. Kako to obično biva, predviđanja se u području e-learninga u nekim elementima razlikuju, ovisno o izvoru, ali kostur predviđenih trendova i statistika ostaje isti.

Pred vama je pregled najznačajnijih trendova u elearningu u 2014:

m-learning

I u 2013. m-learning bilježio je značajnu pažnju i interes. U ranijim smo člancima navodili mnogo detalja, kao što je primjerice prikazana infografika upsidelearning.com na temu „Zašto je m-learning budućnost učenja na radnom mjestu“.

tablet learning

Edgepoint Learning, elearning.net, eLearning industry i brojni drugi predviđaju da  će i u 2014. m-learning bilježiti rast i interes, pogotovo uzimajući u obzir da m-  learning ima snažan potencijal da obrazuje zaposlenike koju su često vremenski i prostorno dislocirani. Tablet i mobilni uređaji integirani su u  svakodnevne poslovne aktivnosti i njihova snaga da prenesu znanje postaje sve    vrijednija.

 Fotografija: tech2.in.com

Važno je napomenuti i kako BYOD ideja raste i implementira se u sve veći  broj organizacija, dok čak 74% organizacija vjeruje kako BYOD može povećati  produktivnost radnika.  

Gamification

Gemifikacija je doživjela snažan porast u 2013. godini i organizacije  objeručke prihvaćaju ovakav način motivacije zaposlenika prilikom  učenja. Igre motiviraju igrače, tjeraju ih na smijeh, suradnju, responzivnost, povezivanje, kreiranje strategije, potiču kompetitivnost.  Svakako se kroz igre budi povezivanje i potiče reakcija, što bi trebao biti  rezultat najboljih materijala za učenje. Jasno je dakle da je prirodni razvoj  učenja kombiniranje materijala i igara, a kompanije masovno  implementiraju elemente igara u svoje e-learning tečajeve. Više na  eLearningindustry.com

badges_gamification Ilustracija: mrdaley.com

Bilo da se gemifikacija koristi kao dio strategije primjerice kroz dodavanje bedževa kao nagrada ili praćenja rezultata preko neke javne ploče ili prikaza, svakako je trend koji će snažno biti naglašen i u idućoj godini i koji poslovne organizacije ne bi trebale zanemariti.

Tin Can API

Ako još niste sigurno što je Tin Can API, vrijeme je da naučite. Tin Can API (ponekad poznat i kao Experience API), standard je koji autori u području naglašavaju kao jednu od stvari koja je obilježila i prethodnu godinu, a neki autori pišu kako je 2014. godina kada bi se definitivno mogao vidjeti odmak od tradicionalnih protokola i približavanje novim tehnologijama.

tin-can-api

Ilustracija: tincanapi.com

Radi se zapravo o novom načinu praćenja učenja koji omogućuje prikupljanje podataka iz niza iskustava koje učenik/polaznik proživljava prilikom učenja – online i offline. Učenje se događa svugdje, kroz različite tehnologije, različitim mjestima u različito vrijeme. Tako Tin Can objedinjuje mobilno učenje, simulacije, virtualna iskustva, igre, aktivnost u stvarnom svjetu, učenje stjecanjem skustva, društveno učenje, kolaboracijsko pa i offline učenje.  Pomoću Tin Can API-a sustavi komuniciraju aktivnosti pomoću jednostavnog Tin Can rječnika. Više o Tic Canu, što je i kako funkcionira te njegovoj razlici od SCORM-a pročitajte u linkanim člancima u tekstu.

Storytelling

storytelling

Ilustracija: eucenje.efst.hr

Pričanje priča prisutno je u procesu učenja, ali i u svakodnevnom životu praktički oduvijek. Ako ga promatramo u okviru e-učenja, promišljamo implementaciju pričanja priča u dizajn tečajeva s ciljem poboljšanja materijala za učenje i poticanja emocionalnih reakcija polaznika. Storytelling se često veže uz gemifikaciju pogotovo u okviru instrukcijskog  dizajna. 

Inkorporiranje priča iz stvarnog života i realnih situacija postaje općeprihvaćeno u razvoju tečajeva e-učenja, a ako vas zanima još ponešto o tome kako i zašto pričati priče, pročitajte članak Storytelling in eLearning: The why and how.

Massive Open Online Courses 

MOOCovi su svuda oko nas, i u akademskom i u poslovnom svijetu, bilježe se masovna ulaganja u ovaj novi način učenja masa, a investitori se nadaju povratu u skorašnje vrijeme. Zanimljiva infografika vezana za MOOC-ove prikazana je ispod:

Strategic-Lessons-from-MOOC-Pioneers-Infographic
Find more education infographics on e-Learning Infographics

Ideja je kako će u narednoj godini doći do konsolidacije platformi i svojevrsnog rasčišćavanja tržišta MOOC-ova, a očekuje se opstanak najvećih i najkvalitetnijih. Svakako se s punim pravom očekuje još veća integracija i iskorištavanje potencijala ovakvog tipa učenja, u svim okruženjima.

Ako ste na bilo koji način povezani s e-learningom, korisno je pogledati pregled statistika e-learninga u 2014 prema elearningindustry.com.

Brojke su zapanjujuće,a činjenica kako je danas industrija e-learninga vrijedna 56,2 miijardi dolara (uz predviđanje udvostručenja do 2015.), tjera na razmišljanje – a gdje je u svemu naša (poslovna) organizacija?

Web
Find more education infographics on e-Learning Infographics

Sveprisutno učenje

Upotrebom računalnih tehnologija u procesu učenja, edukacija se značajno promijenila posljednjih godina. Brz razvoj tehnologije učinio je globalnu komunikaciju vrlo lako ostvarivom, a istodobno je pristup resursima za učenje lakši nego ikad. Pojava e-učenja i mobilnog učenja rezultat je preobrazbi koje su se dogodile u obrazovanju, a sveprisutno učenje bi mogla biti sljedeća razina.

uL

Mark Weiser je još 1988. godine skovao frazu ubiquitous computing [1] koja se odnosi na model interakcije čovjeka i računala gdje je računalno procesuiranje integrirano u svakodnevicu i objekte s kojima je čovjek konstantno u interakciji. Takva sveprisutnost računala u obrazovanju otvara vrata za novi korak naprijed u vidu sveprisutnog učenja (Ubiquitous Learning) koje omogućava učenicima fleksibilan pristup edukaciji, jer učenje postaje dostupno bilo kada, bilo gdje. U-learning ima potencijala za postići revoluciju u edukaciju i premostiti većinu prepreka tradicionalnog učenja personalizacijom tečaja i prilagođavanjem polaznicima. Sveprisutno učenje omogućuje simbiozu s poslom i poslovnim zadacima (embedded ubiquitous learning) tako da pruža pristup znanju kada je potrebno za izvršavanje određenog zadatka čime se i skraćuje proces učenja što je svakako veliki plus pri edukaciji kadrova u poduzeću. Mobilni uređaji su prvi val u tehnologiji koja omogućava ovakav način učenja.

Obilježja sveprisutnog učenja (Chen, 2002; Curtis, 2002) uključuju stalnu dostupnost materijala za učenje osim ako se namjerno ne izbrišu, pristup materijalima po želji s bilo kojeg mjesta i to u onom trenutku kada zatrebaju, interaktivnost u vidu online kolaboracije putem chatova, blogova ili foruma, kontekstualno učenje, što je vrlo važno u poslovnom okruženju, te prilagodljivost koja se ostvaruje mogućnošću dobivanja prave informacije u pravom trenutku i na pravom mjestu.

Glavna pedagoška premisa sveprisutnog učenja odnosi se na ideju da se najefikasnije učenje odvija u kontekstu situacija iz stvarnog života. Klasično učenje na formalan način implicira apstraktno, konceptualno znanje što nije nužno loše, ali takav način obuke često nije adekvatan u organizacijama. Ako se informacije koje prenosi tečaj stave u određeni poslovni kontekst koji je poznat polaznicima postoji veća vjerojatnost da će ih polaznici bolje apsorbirati i primijeniti naučeno u stvarnosti, što naposljetku i jest cilj edukacije. Isto tako, sveprisutno učenje promovira kolaboraciju čime se dodatno unaprjeđuje proces učenja jer je na taj način omogućeno dijeljenje znanja i iskustava među polaznicima, a istovremeno se unaprjeđuje timski rad.

Okruženje sveprisutnog učenja je područje u kojem polaznici mogu u potpunosti biti uključeni u proces učenja, gdje se učenje odvija u okolici polaznika a da oni uopće ne moraju biti ni svjesni tog procesa. Izvori podataka mogu biti ugrađeni u objekte u okruženju, a tehnologija koja se koristi prema [2] uključuje RFID i GPS.

Koncept sveprisutnog učenja nadilazi mobilno učenje korištenjem mobilnih uređaja. Daljnji razvoj tehnologije vrlo vjerojatno će dovesti do toga da će računala postati praktički nezamjetna polaznicima jer će biti ugrađena u sve aspekte života prema fenomenu koji se naziva calm technology što je također fraza koju je smislio Mark Weiser. Sveprisutno učenje na temelju sveprisutne tehnologije moglo bi biti budućnost edukacije.

Literatura:

[1] Ubiquitous Computing, dostupno na: http://www.ubiq.com/hypertext/weiser/UbiHome.html

[2] Gi-Zen Liu, Gwo-Jen Hwang: A key step to understanding paradigm shifts in e-learning: Towards context-aware ubiquitous learning, dostupno na: http://proj.ncku.edu.tw/research/articles/e/20090904/4.html

[3] http://edutechassociates.net/2012/09/20/what-is-ubiquitous-learning/

[4] http://ascilite.org.au/conferences/perth04/procs/jones.html

[5] http://www.upsidelearning.com/blog/index.php/2012/09/13/embedded-ubiquitous-learning/

Mobilno učenje: teorija i praksa

U prethodnom smo članku ukratko definirali pojam mobilnog učenja i dotaknuli se prednosti i nedostataka ovog koncepta, u kontekstu razvoja mobilnog učenja u poslovnom okruženju. Ovaj članak reći će vam nešto više o tome koje su konkretno razlike e-učenja,  i mobilnog učenja, o čemu je također bilo riječi te kako izgledaju uspješni primjeri iz prakse. Također, preispitat će se uloga tableta kao novog sredstva mobilne komunikacije te njegova uloga u razvoju m-učenja.

Razlike između e-učenja i mobilnog učenja – iz literature

Iako e-učenje ima mnoge prednosti naspram tradicionalnih metoda učenja, neki nedostaci ovog koncepta su unutar znanstvenih krugova rezultirali potragom za nečim novim, što bi otklonilo nedostatke e-učenja i ispunilo sve zahtjeve postavljene pred sudionike ovih novih načina prenošenja i usvajanja znanja. Upravo razvoj tehnologije i potreba za novim smjerom u području edukacije na velika je vrata uvela pojam m-learninga. Mobilno učenje rezultat je zajedničkog rasta i razvoja mobilne informatike i samog e-učenja, a omogućava pristup sadržajima koji su potrebni za učenje, neovisno o lokaciji, vremenu i komunikaciji s drugima, a to se smatra njegovom glavnom prednošću (Korucu & Alkan, 2011). Pitanja su sljedeća – zašto razvijati m-učenje ukoliko imamo razvijenu platformu e-učenja za svoje polaznike ili, s druge strane, zašto kretati direktno u m-učenje i izostaviti e-učenje kao takvo.

Za početak, pregledajmo osnovne pojmovne razlike između e-učenja i m-učenja:

Tabela 1: Usporedba terminologije e-učenja i m-učenja. Prilagođeno prema: Korucu & Alkan, 2011

e-učenje m-učenje
Računalo Mobilno
Brzina prijenosa podataka GPRS, G3, Bluetooth
Multimedija Objekti
Interaktivnost Spontanost
Poveznice na vanjske sadržaje Povezanost općenito
Suradničko Umreženo
Bogato sadržajem Jednostavno
Učenje na daljinu Učenje u prilici
Formalno Informalno
Simulirane situacije Realistične simulacije
Hiperučenje Konstruktivizam, kolaboracija

I drugi autori u svojim radovima obrađuju razliku između e-učenja i m-učenja pa tako (Simkova, et al., 2012) u razmatranje uvode i pojam klasičnog učenja. U tablici su prikazane aktivnosti i karakteristike procesa učenja kroz sva tri pristupa:

Tabela 2: Usporedba pristupa učenju. Prema Simkova, et al., 2012

m-učenje e-učenje Klasično učenje
Uporaba multimedije i interaktivnih alata Da, s nekim ograničenjima Da Ograničeno
Prilika za učenje bilo gdje Da Ne Da
Automatski samoevaluacijski testovi Da Da Ne
Potrebna internetska veza Većinom Većinom Ne
Evaluacija učenja Da Da Ne
Kontakt s predavačem i drugim polaznicima Ograničen Ograničen Da
Brze informacije i vijesti Da Ograničeno Ne

Vidljivo je da e-učenje predstavlja napredak u odnosu na klasično učenje, a m-učenje stepenicu iznad kojom se nastoje otkloniti nedostaci e-učenja, poglavito pitanje učenja u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu.

Mobilno učenje bilježi veliki rast u cijelom svijetu, a tome je niz razloga kao što su (Tillett & Woodill, 2011):

  • kulturalne pretpostavke (ljudi teže mobilnoj komunikaciji koju napretkom tehnologije konačno mogu jednostavno i relativno jeftino ostvariti)
  • općeniti rast broja mobilnih uređaja u upotrebi (krajem 2012. u svijetu je postojalo 6,8 milijardi mobilnih pretplata što je u prijevodu 96% ukupne svjetske populacije (The International Telecommunication Union, 2013)
  • novi stil života – ljudi u pokretu
  • potreba za povezanošću
  • mobilni radnici i ne tradicionalno radno okruženje (radnici su sve više u svom poslu dislocirani, a sve manje na jednom mjestu prilikom obavljanja radnih zadataka)
  • dolazak nove generacije radnika koji su odrasli uz internet i nove tehnologije
  • dostupnost mobilne tehnologije (financijska pristupačnost, tehnološko predznanje i sl.)

Niz slučajeva u različitim aspektima obrazovanja i edukacije djelatnika potvrdio je kako m-učenje predstavlja kvalitetnu alternativu tradicionalnim oblicima edukacije. Štoviše, u nekim je dijelovima svijeta i prvi izbor prilikom razvoja kompetencija studenata i djelatnika upravo zbog pristupačnosti i relativno jednostavnog prijenosa znanja neovisno o vremenu, mjestu i što je vrlo važno – predavaču. Ukoliko vas zanima nešto više o primjeni mobilnog učenja u obrazovanju i popularnosti koncepta općenito, pročitajte ova dva članka.

Studije slučaja – m-učenje u poslovnom okruženju

Velike kompanije diljem svijeta odavno su se proširile na mobilno tržište u svim aspektima poslovanja, od marketinga do edukacije djelatnika. S tim u skladu, može se pronaći niz studija slučajeva koje prikazuju kako su tvrtke iskoristile prilike koje nudi mobilno učenje:

1.      Merrill Lynch – tehnologija: Blackberry mobiteli

Edukacija 2100 investicijskih bankara i stakeholdera na temu usklađenosti i poštivanja propisa, u periodu od dva mjeseca.

Mišljenje sudionika procesa učenja:

  • 99% polaznika izjavilo je kako smatra da je format i način rada u skladu s ciljevima učenja.
  • 100% polaznika rado bi završilo dodatne programe po ovom formatu
  • 75% pohvalilo je upravljanje vlastitim vremenom, prikladnost i trening bez ometanja kao pozitivne strane ovakvog načina učenja

Slika 1:  Završetak programa obuke u Meryll Lynchu prema mjestu:

Merrill Lynch Final

2.      Cognizant – tehnologija: Apple iPod

Edukacija s ciljem podizanja jezičnih vještina. Čitava se edukacija sastojala od nekoliko dijelova:

i.            Podjela materijala za učenje/čitanje

ii.            5 dana edukacije u klasičnoj učionici kako bi se polaznike upoznalo s platformom

iii.            Preuzimanje iPod programa, prolazak kroz zadatke i završetak programa

iv.            Sudjelovanje u radu virtualne učionice za podizanje motivacije

v.            Polaganje online testova za samoprocjenu znanja

Mišljenje sudionika procesa učenja:

  • Primjetan porast zadovoljstva među polaznicima
  • Stopa završetka programa edukacije porasla sa 50% na 80%
  • Vrijeme provedeno učeći poraslo sa 11 sati mjesečno na 27 sati mjesečno
  • Broj polaznika koji polože posljednju provjeru znanja porastao sa 70% na 83%
  • ROI – procijenjena ušteda na 26 000$ mjesečno

 3.      Turkcell Academy – tehnologija: Mobile Learning Game

Igra za nove zaposlenike – „lov na blago“, a igra se zadnjeg dana njihovog orijentacijskog perioda. Igra pomaže da se zaposlenici bolje upoznaju da fizičkim izgledom tvrtke i postanu opušteniji, kao i da se upoznaju sa poslovnim procesima kojima će se baviti tijekom svoje karijere u tvrtki. Rezultat je da je broj pitanja o poslovnim procesima nakon zapošljavanja drastično smanjen, a zainteresiranost i motivacija zaposlenika značajno narasla.

Više studija slučaja možete pronaći u prezentaciji Mobile learning case studies.

Moderni mobilni uređaji – tableti

Nebrojeno puta spominjani tehnološki napredak na scenu je izbacio i po mnogima uređaj koji predstavlja integraciju svih najvažnijih funkcionalnosti računala i mobitela te budućnost učenja i rada – tablet. Lagan za prenošenje, dostupan uvijek i svugdje te povezan na internet – sjajna je prilika za nove načine poslovanja (npr. revolucionarne promjene u maloprodaji), a među ostalim i za m-učenje. Sve popularniji koncept je i BYOD – Bring Your Own Device – pristup koji omogućava zaposlenicima da donesu svoje uređaje, na posao i da pomoću tih uređaja pristupe povlaštenim podacima i aplikacijama poduzeća. Na ovaj način podiže se produktivnost zaposlenika te mu se pruža mogućnost da što praktičnije pristupi zadacima.

International Data Corporation (IDC) predviđa da će svjetska isporuka tableta premašiti isporuku prijenosnih računala u 2013., a  ukupnu isporuku svih vrsta osobnih računala u 2015. godini.  U istom se izvješću navodi izjava kako je ono što je počelo kao rezultat teške ekonomske situacije (prelazak na jeftinije -tablete) rezultiralo promjenom u svjetskoj mobilnoj paradigmi, kada je mobilno postalo primarno (IDC, 2013). Ako uspoređujemo računala, tablete i pametne telefone, može se reći kako nam računala/laptopi omogućavaju informiranost i produktivnost, pametni telefoni nam omogućavaju povezanost, a tableti nas – zabavljaju. (Garg, 2013.)

Dio autora uključio se u raspravu o tome je li učenje na tabletu zaista tip mobilnog učenja. Ideja je da ako prihvatimo “tablet learning” kao samo dio m-učenja postavljamo ljestvicu prenisko (Garg,2012.) – tableti imaju sve mogućnosti potrebne za učenje u pokretu, ali i niz drugih funkcionalnosti koje mogu pružiti veliki doprinos procesu učenja.

Pitanje koje si postavljamo jest kako uključiti ovaj vrtoglavi rast tableta u naše planove oko implementacije mobilnog učenja u poslovno okruženje. U ranije citiranom članku (Garg, 2013.) navodi se kako prilikom dizajna tečaja na umu treba imati nekoliko stvari, među ostalim relevantnost, usklađenost procesa učenja s tijekom rada, konzistentnost, personalizacija, offline uporaba, responzivan dizajn te proširena stvarnost. Detaljnije pročitajte u članku Designing elearning for ipads.

Zaključak

M-učenje omogućava učenje na bilo kojem mjestu u bilo koje vrijeme i ta prednost je neosporna. U vrijeme ubrzanog načina života, velikih promjena u načinu poslovanja i rada te pristupačnosti mobilnih naprava za svakodnevnu upotrebu, jasno je kako m-učenje predstavlja realnost, ali i budućnost. Koncept nije bez nedostataka, a na kreatorima tečaja je da procijene najbolji način kojim m-učenje mogu što bolje uvesti u poslovno okruženje i edukaciju zaposlenika. Sve navedeno možemo promatrati u kontekstu eksponencijalnog rasta tableta na svjetskom tržištu i svih prednosti koje donosi korisnicima te zaključiti: vrijeme implementacije mobilnog učenja u poslovno okruženje je sada.

Ostale reference:

Korucu, A. T. & Alkan, A., 2011. Differences between m-learning (mobile learning) and e-learning, basic terminology and usage of m-learning in education. Procedia Social and Behavioral Sciences, Issue 15, pp. 1925-1930.

Simkova, M., Tomaskovaa, H. & Nemcovaa, Z., 2012. Mobile education in tools. Procedia – Social and Behavioral Sciences , Issue 47, pp. 10-13.

 

Hibridno učenje

Što je hibridno učenje?

Hibridno učenje je u principu program učenja koji koristi više od jedne metode distribucije znanja korisnicima, implementirajući pri tome u jedinstveni proces najbolje prakse od tih metoda. Najčešće se kombiniraju tradicionalan pristup licem u lice u učionici i e-učenje, a sve u cilju optimizacije krajnjeg efekta učenja i troška samog procesa. U kontekstu poslovanja, u uvjetima u kojima je nužno da organizacija brzo uči i to znanje primjeni u svrhu ostvarivanja konkurentskih prednosti, hibridno učenje može se okarakterizirati kao korištenje odgovarajućih tehnika kako bi zaposlenici naučili odgovarajuće vještine u odgovarajućem vremenu.

Jedna od osnovnih ideja ovog pristupa je da polaznici unaprijed prouče materijal putem interneta koristeći bogati, multimedijalan sadržaj u bilo kojem trenutku, te da u učionicu uđu pripremljeni, čime se povećava zainteresiranost za sudjelovanje u nastavi. Međutim, u konačnici omjer kombiniranih tipova učenja ovisit će o sadržaju programa nastave te preferencijama polaznika i instruktora.

Hibridno učenje se oslanja na ideju o učenju kao procesu koji je ponovljiv i trajan. Prednosti ovog tipa učenja u odnosu na jednokanalne metode prenošenja znanja su:

  • u vidu povećane efektivnosti učenja,
  • povećanje dosega učenja – nema geografskog i fizičkog ograničenja učionice,
  • optimiziranje vremena i troška razvoja programa učenja – isključivo tradicionalan način obuke ili isključivo online učenje je često skuplja varijanta nego kombinacija oba pristupa,
  • bolji rezultat poduzeća – smanjuju se putni troškovi,
  • polaznik koji teže savladava gradivo može dobiti dodatnu pomoć online.

 

hib_ucenje

Ono što organizacija može koristiti pri kreiranju programa hibridnog učenja su sinkrona fizička svojstva koja uključuju fizički prostor učionice, predavače koji usmjeravaju polaznike i prenose im znanje, radionice na kojima se ostvaruje interakcija među polaznicima te izleti kao izvor nestrukturiranog učenja. Nadalje mogu se iskoristiti i sinkrona online svojstva – e-sastanci, virtualne škole, pričaonice i webinari kojima se omogućuje interakcija među polaznicima bez potrebe napuštanja udobnosti vlastitog doma, te naposljetku asinkrona svojstva koja uključuju korištenje dokumenata, web stranica, testova, anketa, simulacija i online foruma u procesu učenja.

Hibridno učenje u širem smislu obuhvaća kombinaciju offline i online načina učenja, samostalnog i kolaborativnog učenja, strukturiranog i nestruktiranog učenja, prilagođenog sadržaja i gotovog programa učenja te kombinaciju posla i učenja.

Online način učenja podrazumijeva učenje putem interneta ili intraneta dok je offline način tradicionalan pristup u učionici. Primjer je tečaj u učionici koji vodi instruktor odnosno učitelj, a potrebni resursi su dostupni na internetu. Samostalno učenje, gdje polaznik sam određuje tempo i uči u vrijeme kada mu najviše odgovara razlikuje se od kolaborativnog učenja koje karakterizira interakcija među polaznicima. Za razliku od strukturiranog odnosno formalnog učenja, nestrukturirano učenje se odnosi na neformalne sastanke gdje se razmjenjuje znanje. Gotovi program učenja je jeftinije riješenje od samostalno izgrađenog i prilagođenog programa, međutim nedostaje mu fleksibilnosti s obzirom na jedinstvenosti organizacija koje ih žele implementirati u svoj sustav. Kombinacija posla i učenja odnosi se na činjenicu da posao postaje izvor sadržaja učenja koji se može dijeliti s drugim zaposlenicima, sadržaj je dostupan na zahtjev, a prostorna ograničenja postaju prošlost.

Kako uvesti hibridno učenje u poduzeće?

Izrada programa hibridnog učenja je dugotrajan proces koji započinje analizom postojeće infrastrukture organizacije, istraživanjem mogućnosti zaposlenika u smislu spremnosti i sposobnosti prihvaćanja novog načina obuke, te financijskom analizom razvoja sadržaja učenja i metoda prijenosa znanja. Postojeća infrastruktura može biti ograničenje u smislu malog kapaciteta učionice ili spore internetske veze koja otežava pristup resursima za učenje. Istraživanje računalne pismenosti zaposlenika je nužno za određivanje najučinkovitije metode učenja. Financijska analiza može imati ključnu ulogu u odluci koja će metoda distribucije učenja biti zastupljn(ij)a. Uvođenje hibridnog učenja u poduzeće zahtijeva svijest o prednostima koje će organizacija ostvariti, dakle to ne smije biti samo sebi svrha nego aktivnost za ostvarivanje konkretnih ciljeva. Potrebna je potpora vlasnika odnosno uprave te odlučan i sposoban tim za implementaciju koji neće odustati na prvoj prepreci koja se pojavi.

Poduzeća sve više postaju svjesna da je hibridno učenje učinkovitiji i prirodniji način obuke. Rezultat toga je porast popularnosti hibridnog učenja u svijetu. Organizacije koje usvoje ovaj pristup imat će produktivniji i agilniji kadar, sposobniji u prihvaćanju promjena i uspješniji u ostvarivanju ciljeva.

Reference:
1.Branko Kaučič, Maja Ramšak, Marjan Krašna: Rich media presentations in blended learning
2.Web learning @Penn State
3.Harvi Singh, Chris Reed: Achieving succes with blended learning

Peer learning

Koncept “Peer learning” je vrlo popularan u osobnom, profesionalnom i organizacijskom razvoju. Visoko je cijenjen od strane poslovnih ljudi i menadžera. Ovaj oblik učenja koriste brojne konzultantske tvrtke, centri za obrazovanje, udruge, različita poduzeća i individualni građani.

„Peer learning“ je oblik suradničkog učenja kod kojeg su svi polaznici koji su uključeni u program jednako posvećeni pomaganju drugim polaznicima čime se povećava interakcija između polaznika.

Da bi se iskoristile prednosti ovog oblika učenja, predavači trebaju odabrati rasprave o temama za koje je vjerojatno da će svi polaznici imati neka relevantna znanja. Takvim uključivanjem polaznika postižu se sofisticiranije razine razmišljanja. Jedan od načina uključivanja u „Peer learning“ je kroz “Peer learning Circles”. Svaki krug se sastoji od pet do sedam članova koji su spremni jedni drugima pomagati kako bi međusobono poboljšali različite vještine. Krugovi su povjerljivi i usmjereni na učenje u isto vrijeme. Obučeni i iskusni voditelji pomažu članovima da koriste svoje krugove kako bi produbili učenje, prepoznali i zadovoljili svoje potrebe i razvijali vještine učeći s drugima.

Postoje dvije vrste krugova „Peer-training Circles“ i „Peer-coaching Circles“. „Peer-training Circles“ započinje sudjelovanjem članova u obuci o različitim temama koju predvodi predavač, kao što su organizacijske procjene, strateški savezi, itd. Odmah nakon obuke, svaka skupina od 5-7 sudionika ide u svoj krug na 2 – 3 sata. Ovdje se razmjenjuju materijali i raspodjeljuje odgovornost oko onoga što je potrebno učiniti između programskih sjednica. Krugovi se sastaju jednom mjesečno.

Slična situacija je i kod „Peer-Coaching Circles“ gdje se odmah nakon obuke sastaje skupina od 5-7  sudionika koja razmjenjuje materijale i raspodjeljuje odgovornost vezanu uz akcijski plan.

Kod obje vrste krugova, proces se temelji na načelu da odrasli najbolje uče kad imaju spoznaje o stvarnom svijetu što se odražava na njihove postupke, učenje i tijek povratnih informacija koje se razmjenjuju s ostalim polaznicima.

broadcast-and-peer-to-peer1

Za uspješno provođenje „Peer learning“ moguće je odabrati jednu od navedenih strategija:

  • „Buzz Grupe“: Ove grupe nastaju tako da se velika skupina polaznika podijeli u manje skupine od 4-5 polaznika za razmatranje pitanja koja okružuju problem. Nakon otprilike 20 minuta razgovora, jedan član svake podskupine predstavlja rezultate svoje podskupine.
  • „Affinity Grupe“: Grupe sastavljene od 4-5 polaznika kojima su dodijeljeni određeni zadaci. Na sljedećem službenom sastanku s voditeljem obuke, podskupina, ili skupina zastupnika, predstavlja podskupinske pronalaske tj. rezultate.
  • „Solution/Critic Grupe“: Jednoj podskupini je dodijeljena tema za raspravu, a druga skupina su kritičari koji promatraju, komentiraju i ocjenjuju rezultate koje je predstavila podskupina.
  • Teach-Write-Discuss“: Na kraju nastavne cjeline, polaznici moraju odgovoriti na pitanja. Nakon što pojedinačno odgovore na pitanja, polaznici međusobno uspoređuju odgovore.

Navedene strategije predstavljaju neke od ključnih strategija za povećanje entuzijazma polaznika i za poticanje „Peer learning“. Studenti tako imaju mogućnost razmjenjivanja raznolikih stavova te mogu ostvariti slobodnu i nesputanu komunikaciju.

U mnogim tvrtkama, „Peer learning“ se primjenjuje na način da iskusni zaposlenici obučavaju nove ili manje iskusne zaposlenike što predstavlja glavni pristup za razvoj kadrova. Dakle, „Peer learning“ pristup naglašava prijenos znanja između iskusnijih zaposlenika i pridošlica na poslu.

Stupanj podržanosti „Peer learninga“ znatno varira između poduzeća.

U poduzećima sa razvijenim sustavom za upravljanje vještinama, odjel ljudskih resursa pohranjuje zapis o individualnim sposobnostima, i stoga, odjel ljudskih resursa je u mogućnosti identificirati zaposlenike s posebnim stručnim vještinama potrebnim za vođenje mlađih kolega u određenim područjima rada tvrtke.

▪ U drugim poduzećima, vodi se evidencija o zaposlenicima koji su pohađali specifične vanjske obuke. Ti zaposlenici su tada zaduženi za prenošenje vlastitih znanja s pohađanih tečaja prema drugim zaposlenicima.

U Velikoj Britaniji tvrtke s konzultantima pomažu u identificiranju potrebnih vještina zaposlenika. Na temelju utvrđenih potreba i iskusnog osoblja poduzima se obuka manje iskusnih zaposlenika.

Prednosti „Peer Learning“

  • Niske cijene (ovaj oblik je više isplativ nego da se plaća nekog vanjskog voditelja obuke);
  • Blizak odnos između zaposlenika što omogućuje neprekidno odvijanje procesa učenja;
  • Jačanje odnosa između zaposlenika (povećava se socijalna kohezija);
  • Može se lako integrirati s ostalim programima;
  • Idealan za obrazovanje odraslih, umrežavanje i povezivanje;
  • Povećana učinkovitost;
  • Povećana produktivnost.

Zaključak

Brojna istraživanja pokazuje da aktivnosti „Peer learning“ razvijaju vještine timskog rada, povećavaju psihološku dobrobit, socijalne kompetencije, komunikacijske vještine i samopoštovanje. Također se povećava uspjeh i produktivnost u smislu poboljšanja ishoda učenja. Iako su „Peer learning“ strategije vrijedni alati, voditelj obuke mora kvalitetno voditi proces obuke i odabrati adekvatne načine za postizanje istog. Tek tada će polaznici adekvatno sudjelovati u ovom obliku učenja i moći ostvariti sve prednosti koje nudi „Peer learning“ , a koje su prethodno navedene.

Reference:

  1. Successful learning, dostupno na: http://www.cdtl.nus.edu.sg/success/sl37.htm [04.05.2013.]
  2. Nonprofit alliance at Kellog Community College, Peer Learning Circles, dostupno na: http://www.nonprofitalliance.org/system/res/15/original/Peer_Learning_Circles_overview.pdf [04.05.2013.]
  3. Integrated Work, Peer Learning  Groups, dostupno na: http://www.integratedwork.com/peer-learning-groups/why-peer-learning/ [04.05.2013.]
  4. European Commission-Education & Training, Vocational education and training (VET), What role for work-based learning in competence development, dostupno na: http://ec.europa.eu/education/vocational-education/doc/forum12/w3_en.pdf [04.05.2013.]

Slike:

  1. Peer study, dostupno na: http://necacademicsupport.pbworks.com/f/1285397793/peer%20coach.jpg [04.05.2013.]
  2. Broadcast and Peer-to-Peer, dostupno na: http://deepdebate.files.wordpress.com/2009/05/broadcast-and-peer-to-peer1.jpg?w=450&h=299 [11.05.2013.]

 

Formalno vs. neformalno e-učenje u poslovnom okruženju

Da bismo mogli odrediti kakvu ulogu ima formalno i neformalno e-učenje u poslovnom okruženju potrebno je definirati navedene pojmove te napraviti distinkciju između njih. Općenito, formalno e-učenje možemo definirati kao strukturirano učenje uz korištenje računalne tehnologije koje se odvija u okviru propisanog okvira za učenje i koje u konačnici završava dobivanjem potvrde kao dokaza za usvojena znanja kao što je diploma, certifikat i sl. Neformalno e-učenje je u suprotnosti s prethodno navedenim, osim što im je zajedničko da su i formalno i neformalno učenje računalno podržani te strukturirani.

Formalno vs. neformalno e-učenje

Formalno vs. neformalno e-učenje

Postavlja se pitanje koji od ova dva navedena tipa učenja donosi bolja i kvalitetnija znanja zaposlenicima unutar tvrtke, i možemo li ih uopće odvajati, tj. bi li trebali i jedan i drugi tip učenja zauzimati svoje mjesto u procesu učenja na poslu.

Postoje varijacije u provedenim istraživanjima na tu temu, ali svi se više manje slažu oko istog: većina vremena provedenog u učenju na poslu odvija se neformalno.

Prema provednom istraživanju 70% učenja se događa na poslu, 20% dobivanjem informacija od strane drugih, a tek 10% van posla (npr. čitanjem relevantne literature). Također, pravilo 80:20, u kojem 80 predstavlja neformalno, a 20 formalno učenje, ukazuje na važnost i sve veću zastupljenost neformalnog učenja u procesu učenja na poslu. Ono što uvelike utječe na ovaj omjer jest činjenica da se neformalno učenje odvija u komunikaciji i raspravama s kolegama, mentoriranjem od strane menadžera ili nadređenih, asinkronim samoučenjem i sl., što je dosta praktičnije zaposleniku koji usvaja znanja u usporedbi s procesom koji zahtijeva formalno učenje. Također, ono je fleksibilno i personalizirano što znači da ga se prilagođava specifičnim potrebama i stilovima učenja zaposlenika. Uz snažnije efekte koje na zaposlenike donosi neformalno učenje, u smislu povećanja znanja i produktivnosti, ne smijemo ni zanemariti troškove pri usporedbi s formalnim. Mada i formalno i neformalno e-učenje podrazumijevaju online pristup, što na neki način umanjuje troškove, može se reći da neformalno e-učenje najčešće donosi niže troškove.

Međutim, unatoč tvrdnji koju često vezujemo uz formalno učenje, ”One size does not fit all”, ne treba ga zanemariti. Ipak je ono izvor provjernih, točnih i potpunih informacija što često ne mora biti slučaj s informacijama do kojih se dolazi neformalnim putem. Također, svoju korisnost iskazuje i u dobivenim certifikatima, diplomama ili potvrdama jer se na taj način formalno potvrđuje zaposlenikova specijalnost u određenom području, a ujedno može djelovati i kao motivator.

Može se zaključiti kako se cjelokupno učenje svodi na djelomično formalno i djelomično neformalno. Svako od njih ima svoje mjesto u procesu učenja na poslu te se ne bi smjelo promatrati odvojeno, odnosno isključivo ili formalno ili neformalno. Moderni trendovi daju određenu prednost neformalnom učenju zbog činjenice da je najefektivniji način za učenje i razvoj novih vještina primjena i praktično usvajanje znanja na poslu, stvaranjem socijalnih mreža ili pak u stvarnim životnim situacijama. Unatoč tome, formalno učenje i dalje bi trebalo zauzimati važnu poziciju u procesu učenja, a na tvrtci je da sama procijeni u kojoj mjeri će poticati formalno, a u kojoj neformalno učenje i obrazovanje za svoje zaposlenike.

Reference:

1. Caruso, S. (2010.), The Pros and Cons of Informal Workplace Learning, eAdultEducation, Prosinac 24.

Dostupno na: http://www.eadulteducation.org/adult-learning/the-pros-and-cons-of-informal-workplace-learning

2. Colley, H., Hodkinson, P. i Malcom, J. (2003.), Non-formal learning: mapping the conceptual terrain. A cansultation report., Infed, Veljača.

Dostupno na: http://www.infed.org/archives/e-texts/colley_informal_learning.htm#model

3. Cross, J. (2010.), Where did the 80% come from?, Informal learning blog

Dostupno na: http://www.informl.com/where-did-the-80-come-from/

4. Hart, J. (2010.), 5 Stages of Workplace Learning, Social Media for Working & Learning, Svibanj 7.

Dostupno na: http://janeknight.typepad.com/socialmedia/2010/05/5-stages-of-workplace-learning.html

5. Tracey, R. (2012.), Informal first, E-learning provocateur, Svibanj 21.

Dostupno na: http://ryan2point0.wordpress.com/2012/05/21/informal-first/#comment-3086

 

Personalizirana okruženja za učenje

Personalizirana okruženja za učenje su sustavi koji omogućuju polaznicima preuzimanje kontrole i upravljanja nad vlastitim učenjem, kako bi prilagodili stil i način učenja koji preferiraju te kako bi bili što motiviraniji za stjecanje novih znanja i vještina. Putem PLE (eng. Personal Learning Environment) sustava polaznici sami određuju svoje ciljeve učenja, upravljaju sadržajem i procesom te komuniciraju s ostalim polaznicima u procesu učenja (Van Harmelen, H.2008 ).

Tehnički gledano, PLE predstavlja integraciju niza “Web 2.0″ aplikacija poput blogova, wikija, RSS, Twittera, Facebooka, i sl. – oko samostalnog učenja. Grosseck (2009) navodi kako se Web 2.0 odnosi na društveno korištenje weba koji ljudima omogućuje suradnju, aktivno uključenje u kreiranje sadržaja , generiranje znanja i online razmjenu informacija. Kao primjere PLE sustava možemo navesti Clix, iGoogle i Moodle.

Slika3

Slika 1: Model personaliziranog okruženja za učenje

Branan M. (2013) navodi 4 koraka pri kreiranju personaliziranog okruženja za učenje :

1.) Odluka o području interesa, uspostavljanje   ciljeva za učenje – PLE može uključivati osobne i profesionalne ciljeve.

2.) Odluka koje Web 2.0 alate koristiti – PLE zahtijeva korištenje web alata i aplikacija za stvaranje osobnog i virtualnog prostora za učenje.

3.) Izdvajanje vremena za razvitak PLE-a – kako bi se kreiralo kompleksnije personalizirano kruženje koje će biti prilagođeno stilu učenja i motivirajuće za polaznika, potrebno je izdvojiti odgovarajuće vrijeme   ( najčešće nekoliko tjedana).

4.) Kreirati dijagram PLE-a – svrha dijagrama je pružanje okvira za ciljeve učenja, identifikaciju alata te prikaz PLE sustava kao cjeline s odgovarajućim funkcionalnostima.

SEDAM SAVJETA ZA PODRŠKU PLE-U  U ORGANIZACIJAMA

U nastavku je navedeno sedam savjeta za potporu zaposlenicima za razvoj i korištenje vlastitih personaliziranih okruženja (Martin, M, 2007).

1. Njegujte kulturu učenja

Zaposlenici moraju osjećati da je učenje dio njihovih radnih zadataka, odnosno da organizacija za koju rade podupire njihov osobni razvoj. Potrebno je pomoći zaposlenicima da steknu sposobnost , te da uvide važnost samostalnog učenja i razvoja.

2. Pokažite i objasnite zaposlenicima značenje PLE-a

Stephen Downes napravio je video u kojima prikazuje kako kreirati personalizirano okruženje za učenje; uz objašnjenje koncepta personaliziranog učenja, prikazano je kako koristiti niz različitih alata.

3. Predstavite alate

Predstavljanjem različitih alata koji se mogu koristiti za podršku samostalnom učenju zaposlenici mogu otkriti koji alati su najprikladniji za njihov način učenja.

4. Pokušajte predstaviti alate u kontekstu produktivnosti i pomoći u radu

Više bi smisla imalo predstavljanje alata kao način  uvođenja boljih, učinkovitijih načina za obavljanje posla , a ne kao alata za osobno učenje zbog toga što neki zaposlenici mogu imati predodžbu učenja kao dodatnog opterećenja, a ne  prilike za razvoj i olakšanje obavljanja radnih zadataka.

5. Potaknite zaposlenike da se „poigraju“ s malim lekcijama koristeći različite alate

Neki zaposlenici će se oduševljenjem prihvatiti nove alate i odmah će krenuti na rad s njima. Drugi zaposlenici će možda trebati malo više vodstva i uputa. Na ovoj stranici se nalaze 23 male vježbe koje mogu pomoći zaposlenicima u proširivanju znanja u radu s alatima.

6. Nagradite osoblje za učenje

Ako želite da zaposlenici počnu učiti morate nagraditi njihove nove aktivnosti, pogotovo ako ranije nisu bili ohrabreni da nauče. Pronađite načine kako biste prepoznali zaposlenike koji su najviše naučili, te im pomognite da koriste nove vještine u poslu.

7. Pronađite najboljeg učenika i podržite ga u korištenju alata i širenju pozitivnih strana učenja

Potaknite i podržite ove učenike da ohrabruju ostale zaposlenike koji se teško snalaze ili nerado koriste personalizirane sustave za učenje ( Martin M. 2007).

 

REFERENCE:

1.  Van Harmelen, H., Design trajectories: four experiments in PLE implementation, Interactive Learning Environments, 1744-5191, Volume 16, Issue 1, 2008, Pages 36 – 46

2. Grosseck, G.: To use or not to use web 2.0 in higher education?, Procedia Social and Behavioral Sciences, 1,478 – 482., 2009.

3 .Branan M. :How To Create a ‘Personal Learning Environment’ to Stay Relevant in 2013. Dostupno na : http://onlinelearninginsights.wordpress.com/2013/01/05/how-to-create-a-personal-learning-environment-to-stay-relevant-in-2013/

4. Martin M,: Exploring Personal Learning Environments  2007. Preuzeto 18. 04. 2013 sa stranice http://michelemartin.typepad.com/thebambooprojectblog/exploring-personal-learni.html

 

Teritoriji e-učenja

E-učenje je izrazito kompleksno područje sa širokom primjenom te jednako tako postoji i različito kategoriziranje. Delrio i Fischer su pristupili kategorizaciji e-učenja na drugačiji način nego ostali autori. Kod njihove podjele e-učenje se dijeli prema vrsti obrazovanja i kontekstu u kojem se zbiva Oni su umjesto jednostavnih, klasičnih podjela prema funkcijama razvili mapu teritorija e-učenja. Teritoriji su različito klasterirani, neki prema svrsi sustava e-učenja, drugi prema području u kojem se primjenjuju, dok su treći transverzalne prirode. Svrha ovog članka je prikazati primjenu koncepta e-učenja u različitim područjima te pokazati kako je poslovno e-učenje samo jedan aspekt ovog priznatog trenda.

Pri podjeli na teritorije, razlikujemo dvanaest vrsta teritorija:

1. E-učenje u školama

Ovaj teritorij obilježava primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija u školama (osnovne i srednje, u nekim slučajevima i dječji vrtići). Učenje se može odvijati u učionici ili s udaljene lokacije. Manji dio sadržaja učenici obrađuju individualno kroz vođene programe, ali e-learning je u najvećoj mjeri vođen od strane učitelja.

Primjeri gdje se koristi e-učenje u osnovnoj školi:

  • gotovi programski paketi (Sunčica, Učilica, Matematika i sl.),
  • web stranice (flash),
  • prezentacije,
  • učenje kroz igru (Čarobna soba…).

2. E-učenje u visokom obrazovanju

Glavno obilježje ovog teritorija je primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija na fakultetima, sveučilištima, istraživačkim centrima koji imaju potpuno online ili hibridni pristup.  Cilj uvođenja e-učenja u visoko obrazovanje je  unaprijediti kvalitetu sveučilišnog obrazovanja, omogućiti nastavnicima i studentima ostvarivanje novih uloga u obrazovnom procesu, povećati konkurentnost Sveučilišta i sveučilišnih studijskih programa,osposobiti studente za uporabu tehnologija za cjeloživotno učenje.

3. E-učenje radi doškolovanja

Kod ovog teritorija je značajno da se obrazovanje i trening vode za različita zanimanja te se polaznika priprema za ne-akademske profesije. Najčešći su takvi oblici srednjoškolskoga ili postškolskog obrazovanja. Cilj je da  polaznici steknu odgovarajuće kompetencije.

4. E-učenje  na radnome  mjestu

Ovaj teritorij obilježava primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovnom sektoru i državnoj administraciji u obliku strukturiranih programa treninga koji su potpuno online ili hi­bridnog pristupa. Glavna pitanja koja se postavljaju prilikom ovakvog učenja su: ROI, pristup i fleksibilnost treninga, doprinos postizanju organizacijskih promjena, praksa upravljanja znanjem. Zanimljivo je kako su i poslodalci prepoznali važnost e-učenja te je prema istraživanju koje je proveo MojPosao, pokazalo je da 95 posto anketiranih poslodavaca  e-učenje smatra kvalitetnom dopunom klasičnom učenju, a kao razloge navode vremensku fleksibilnost, kraću odsutnost s posla, veću sustavnost i lakšu kontrolu te prihvatljivu cijenu.

5. ICT za virtualnu mobilnost polaznika

Značajnost ovog teritorija je u virtualnoj mobilnosti: instrument za internacionalizaciju, učenje, rad… koja pridonosi integraciji na području Europe. U fokusu je od sredine 1990-ih zahvaljujući projektima Europske komisije. Elementi virtualne mobilnosti su: transnacionalna predavanja i materijali za učenje, pridobivanje stranih studenata, intenziviranje komunikacijskih tokova, internacionalna akreditacija rezultata učenja, višejezičnost…

6. Razvijeno obrazovanje na daljinu

Može se reći da je ovaj teritorij usko povezan sa prethodnim. Nastavnik i polaznici su fizički udaljeni te se koriste tehnologijom kako bi komunicirali. Razvoj obrazovanja na daljinu se pojavljuju kao posljedica tehnološke i organizacijske evolucije institucija koje pružaju obrazovne programe. Pojavljuju se sve više različitih studijski programa koji omogućavaju online studiranje. Prednosti ovakvog načina studiranja su slijedeće: cijene online studiranja su zbog manjih troškova niže od tradicionalnog studiranja, a većina materijala i knjiga se preuzima online, bez plaćanja. Ipak, premda je školarina dosta jeftinija nego kod konvencionalnog studiranja, cijene su relativno visoke za Hrvatske standarde. Primjerice, školarine za online MBA studije uglavnom se kreću od 5000 pa sve do 70.000 eura.

7. Trening nastavnika i trenera e-učenja

Označava primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija za planiranje i pripremu lekcija i didaktičkih materijala, bilježenje napretka polaznika, profesionalni razvoj i kontinuirano obrazovanje nastavnika/trenera

8.  Individualni razvoj s pomoću e-učenja

Individualni razvoj putem e-učenja podrazumijeva aktivnosti kod kuće, ne nužno posredovane obrazovnim i drugim „poučavajućim“ (training) institucijama

9. Virtualne mreže profesionalaca

Virtualne mreže profesionalaca usmjerene su na rad i diskusiju o problemima profesionalnog tipa. Sudionici razmjenjuju informacije s ljudima izvan svog tima ili organizacije koje im trebaju za postizanje ciljeva u profesionalnom razvoju

10.  Interorganizacijski razvoj s pomoću e-učenja

Glavna obilježja ovog teritorija su suradnički odnos te proces komunikacije između organizacija. Ovaj teritorij se pojavljuje kao posljedica činjenice da globalni uspjeh ovisi o inoviranju i dijeljenju ideja

11.  Zajednice za e-učenje

Zajednice za e-učenje mogu nastati kao posljedica obrazovnog procesa, kada se učenje premjesti u virtualni prostor, tj. može nastati kao do­puna tečaju iz zajedničkoga osobnog interesa. Bitno je napomenuti da nije nužno formalno priznata zajednica

12.  Zajednice čiji rad rezultira e-učenjem

Određene virtualne zajednice nemaju za glavni cilj učenje: Takve se zajednice se temelje na zajedničkim interesima ili vrijednostima (geo­grafska blizina, demografska sličnost, zajednički hobiji…)  te neformalno učenje ima oblik sudjelovanja u sobama za čavrljanje (chat),čitanju blogova itd.

Kao što smo vidjeli, koncept e-učenja se može primjenjivati i kod formalnog i neformalnog učenja te ima raznoliku primjenu u brojnim područjima. E-učenje se već etabliralo u obrazovanju i drugim područjima, a u budućnosti se očekuje i njegova sve veća primjena i u poslovnom svijetu.

Reference:

  • Ćukušić,M. i Jadrić,M (2012) E-učenje-koncept i primjena, Zagreb: Školska knjiga
  • Delrio, C. i Fischer,T (2007) Redefining e-Learning Teritories, E-learning papers

Virtualna škola

Koncept virtualne škole neprestano je u razvoju prvenstveno zbog tehnologije koja se stalno mijenja, a možemo ga definirati kao platformu za učenje putem interneta odnosno kao logično proširenje upotrebe računala u procesu učenja. Za razliku od klasičnih škola, polaznici virtualne škole se prijavljuju u sustav putem svojih računala s bilo koje lokacije te preuzimaju materijal i instrukcije putem interneta.

Potražnja za ovim oblikom obrazovanja je u porastu o čemu svjedoči činjenica da preko 60% američkih sveučilišta nudi mogućnost stjecanja online diploma te da je više od milijun djece upisano u virtualne škole diljem SAD-a uz stopu rasta od 30% kroz posljednjih deset godina.

Tipovi virtualnih škola

Virtualne škole se mogu podijeliti u tri kategorije: neovisne, sinkrone i broadcast virtualne škole, odnosno one koje emitiraju svoj sadržaj putem interneta.

  • Neovisne virtualne škole karakterizira mogućnost polaznika da pristupe sadržaju i učenju kada god žele. Ovaj model se još naziva i asinkroni jer nema vremenske komponente odnosno strogog rasporeda niti izravne komunikacije između polaznika i nastavnika.
  • Sinkrone virtualne škole obilježavaju zakazani online sastanci s drugim polaznicima i nastavnicima putem videokonferncija ili chatova uživo, odnosno zahtijeva se komunikacija i suradnja u točno određenom vremenu. Ovaj model omogućava socijalizaciju ali i smanjenu fleksibilnost s druge strane.
  • Broadcast model virtualnih škola odnosi se na pristup učenju putem interneta gdje ne postoji mogućnost izravne komunikacije između polaznika i nastavnika jer polaznici savladavju sadržaj koji je unaprijed pripremljen i dostupan na webu.

Slika prikazuje online obuku

Prednosti za organizaciju koja uvede virtualnu školu kao sredstvo obuke svojih kadrova su:

  • niži troškovi u odnosu na tradicionalan pritup učenju
  • fleksibilan raspored čime se ne remeti radno vrijeme zaposlenika
  • mogućnost polaganja tečajeva koji su nedostupni u okolici poduzeća tradicionalnim putem
  • nema putnih troškova
  • nema troškova literature za učenje

Prednosti za zaposlenike koji pohađaju virtualnu školu su svakako ušteda vremena koje bi nepotrebno trošili na put do škole i natrag, te razvoj računalne pismenosti kao dodatna vrijednost i za pojedinca i za organizaciju u suvremenoj ekonomiji. Priprema za ispite je jednostavna uz materijal dostupan u svakom trenutku. Moguće je uzeti predah bilo kada bez ikakvih posljedica. S druge strane fleksibilnost rasporeda virtualne škole može biti nedostatak ukoliko se ne odredi čvrst plan učenja kojega se treba pridržavati; inače dolazi do neuspjeha. Dakle, nužnost organiziranja vremena je ključan aspekt za uspješnost ovakvog tipa edukacije.

Virtualna škola kao škola budućnosti?

Razvoj novih tehnologija i sredstava komunikacije doveo je do toga da je dio učenja i obuke napustio tradicionalne okvire fizičke škole, jer je virtualna škola informacijski sustav baziran na novim informatičkim i komunikacijskim tehnologijama koje omogućuju sve aspekte obuke i obrazovanja bez potrebe za postojanjem fizičke zgrade škole. Stoga su potencijalne prednosti za organizaciju brojne. Međutim teško je govoriti o obuhvatu ovakvog tipa obrazovanja u budućnosti odnosno o utjecaju i značaju koji će imati s obzirom da se tehnologija neprestano mijenja, sigurno je jedino da će ovakav način učenja postajati sve zastupljeniji i u poslovnom okruženju.

Izvori:

  1. Virtual Classrooms Software
  2. Wendl Foundation
  3. FNO.ORG

Slike:

Online study, image courtesy of ddpavumba at FreeDigitalPhotos.net

Online training, image courtesy of jscreationzs at FreeDigitalPhotos.net