Category: Odrednice poslovnog e-učenja

Sustav za upravljanje sadržajem i učenjem (LCMS)

Moderna vremena sa sobom donose neograničen broj mogućnosti za unaprjeđenje e-učenja, počevši od obrazovnih, ljudskih pa sve do tehnoloških. Obuka na svim obrazovnim nivoima se mijenja paralelno s pojavom tehnologije u nastavnom kurikulumu. Kako ne bi ostali u nedoumici oko prethodnog pojma, navest ćemo njegovo konkretno značenje. Kurikulum je niz različito definiranih edukoloških pojmova koji objašnjavaju poučavanje u užem i širem smislu. (Jackson, 1992.). Upotreba informatičkih, a naročito internet tehnologija u obrazovanju učinila je da se razvoj Web tehnologija veoma ubrzao, što je posljedično dovelo i do toga da upotreba sustava za upravljanje sadržajem i učenjem u online obrazovanju svakim danom postaje sve važnija. Danas, sve veći broj poslovnih organizacija pokušava izgraditi vlastite (interne) alate za razvoj i isporuku sadržaja e-učenja. No, pokazalo se da kako sve više organizacija uvodi e-učenje, problem upravljanja sadržajem e-učenja postaje sve kompleksniji i veći. (Bersin Associates, 2008.). Stoga, odluka o odabiru softverskog rješenja koji bi se trebao implementirati unutar pojedine organizacije predstavlja svojevrstan izazov. Postoje na stotine različitih softverskih rješenja na tržištu s vrlo širokim rasponom mogućnosti i teško je donijeti pravu odluku o kupnji. Nit vodilja za odabir adekvatnog softvera za e-učenje svakako trebaju biti potrebe polaznika pojedinog tečaja, predavača te na koncu osoba koje održavaju cjelokupni sustav, tj. administratora.

Upravljanje sadržajem i učenjem

Upravljanje sadržajem i učenjem

Što je to LCMS (Learning Content Management System)?  

LCMS je sustav dizajniran za olakšavanje stvaranja, skupljanja, upravljanja, prijenosa i raspodjele sadržaja dizajniranog za učenje ili podršku izvedbe. (Shaw, 2007.) LCMS i LMS su dva potpuno različita sustava, ali uglavnom imaju slične značajke. Većina LCMS-ova ima osnovnu funkcionalnost LMS-ova, a analogno tome mnogi LMS-ovi uključuju neke aspekte upravljanja sadržajem. Upravo je tu vidljivo koliko se zapravo isprepliću. Primarni cilj LMS-a je upravljanje polaznicima, praćenje njihova napretka i performansi kroz sve tipove aktivnosti, dok je cilj LCMS-a upravljanje sadržajem i predmetom učenja koji se nude pravom polazniku u pravo vrijeme. Postoji zaista mnogo različitih tipova LCMS-ova koji imaju brojne funkcije i značajke, no, sve se svodi na nekoliko temeljnih komponenti.

Komponente LCMS-a    

Authoring tool – alat je koji se koristi za ponovnu upotrebu predmeta učenja koji su dostupni u skladištu. Većina alata za autorstvo je orijentirana vizualno kako polaznik ne bi trebao koristiti nikakva kodiranja, tj. osnove programiranja. Ovi alati podrazumijevaju Macromedia Dreamweaver, Word, Power Point i Flash.

Learning Object Repository – podrazumijeva centralnu bazu podataka u kojoj je sadržaj za učenje pohranjen i kojim se upravlja. Izlazni materijali se mogu isporučiti preko Web-a, CD-ROM-a ili pak printanih materijala.

Delivery Interface – potrebno je dinamično sučelje isporuke kako bi se mogao kvalitetno prezentirati predmet učenja baziran na profilima polaznika i/ili upitima korisnika.

Administrative Application – ova aplikacija se koristi za upravljanje evidencijom polaznika, pokretanje novih kolegija e-učenja, praćenje i izvještavanje o napretku polaznika i sl.

Komponente LCMS-a

 Slika 1. Komponente LCMS-a

Karakteristike LCMS-a

  • baziran na modelu predmeta učenja,
  • sadržaj je višestruko upotrebljiv kroz sve kolegije ili čak kroz čitavu poslovnu organizaciju,
  • sadržaj nije usko vezan uz specifične šablone i može se drugačije rasporediti na razne formate poput e-učenja, CD-ROM-a, klasičnog učenja s papira, dlanovnika i sl.,
  • sadržajna i prezentacijska logika su potpuno odvojene,
  • sadržaj je pohranjen u skladištu centralne baze podataka,
  • sadržaj se može pretraživati prema tipu medija ili prema temi,
  • interoperabilnost s nekim drugim LMS-om,
  • autorski predlošci za podršku korisnicima koji nisu programeri,
  • kontrola verzija istog sadržaja i sposobnost arhiviranja za pohranjivanje prethodnih verzija sadržaja. (Süral, 2010.)

Vrste LCMS-ova

Neki od LCMS-ova na koje valja obratiti pozornost su KeneXa, Cornerstone i eXact. Detaljan opis svakog od njih dostupan je klikom na link opisa slike.

KeneXa LCMS

Slika 2. KeneXa LCMS 

Cornerstone

Slika 3. Cornerstone

eXact

Slika 4. eXact 

Zaključimo, LCMS je vrlo vrijedan alat za skraćivanje vremena potrebnog za razvoj sadržaja učenja. Spajajući pravo rješenje s potrebama poslovne organizacije, LCMS podiže efikasnost i efektivnost alociranja financijskih resursa na učenje putem ciljanih aplikacija za upravljanje učenjem, administriranje, praćenje i izvještavanje. Svakako, prije no što se odabere LCMS, top manageri koji donose odluke o svim strateškim pitanjima u poslovnim organizacijama bi trebali provesti detaljna istraživanja svojih stvarnih potreba, ali i financijskih mogućnosti i tek onda pristupiti odabiru konkretnog LCMS-a. LCMS nije samo tehnologija već strategija.

Reference:

[1] Jackson, P.W., 1992. Handbook of research on curriculum. New York: Macmillan.

[2] Bersin Associates, 2008. Learning Content Management: A Real Solution for 2008. [online] Dostupno na: <http://joshbersin.com/2008/01/18/learning-content-management-a-real-solution-for-2008> [Pristupljeno 14.04.2013.]

[3] Shaw, S., 2007. Insight into Learning Content Management Systems

[4] Donello J., 2002. Theory & practice: Learning content management systems.

[5] Süral, I., 2010. Characteristics of sustainable Learning and Content Management System (LCMS). [pdf] Procedia Social and Behavioral Sciences 9 (2010) 1145–1152. Dostupno na: <http://www.sciencedirect.com/> [Pristupljeno 14.04.2013.]

Alati za testiranje i procjenu znanja

Alati za testiranje i procjenu znanja dizajniraju se s ciljem analize e-učenja koja bi trebala omogućiti tvrtkama da otkriju prednosti i nedostatke svog programa učenja s obzirom na organizacijske, pedagoške i tehnološke implikacije. Procijeniti i testirati znanje vrlo je važno jer je određivanje trenutne razine znanja ključ uspješnog razvoja programa obrazovanja zaposlenika.

Alati, tj. programi se mogu svrstati u dvije temeljne skupine – oni koji olakšavaju provođenje klasičnih, pismenih ispita i oni koji su namijenjeni izravnom unošenju odgovora u računalo. Postoje mnogi dostupni alati za procjenu i testiranje znanja koji nude različite stupnjeve fleksibilnosti u pogledu procjene, upravljanja i praćenja znanja. U nastavku su navedena četiri takva alata.

Target Skills

Ovaj alat nudi online učenje u okruženju kojim se može upravljati. Ima široku primjenu te se može koristiti s diska ili u kombinaciji s online podrškom, koja nudi obilje dodatnih znanja i mogućnosti. Alat uključuje animacije, tablice i grafikone, a na kraju svake aktivnosti polaznici mogu ispisati izvješće o trenutnoj razini znanja i postignutom napretku.

Untitled

Slika 1: Alat Target Skills za testiranje i procjenu znanja

QMark Perception

Questionamark Perception se može koristiti za procjenu znanja preko weba ili pomoću Windows PC platforme. Nudi preko 15 vrsta pitanja, uključujući pitanja višestrukog izbora, tekstualne odgovore, numerička pitanja i sl. Alati za testiranje i procjenu znanja su bili dosta kritizirani zbog manjka sposobnost za razumijevanje važnosti procjene. Međutim, alat QMark Perception uključuje mogućnost pisanja eseja, do 30.000 znakova, koji se automatski ocjenjuju u skladu s unaprijed definiranim odgovorima ili se provjerava prisutnost/odsutnost pojedinih ključnih riječi. Alat je jednostavan za uporabu i ne zahtijeva HTML vještine i vještine programiranja. Prednost ovog alata je u dostupnosti izvješća o razini znanja koje sadržava i prijedloge ili linkove nastavnih materijala koji bi se mogli koristiti kako bi se povećala trenutna razina znanja.

perception-server-v2

Slika 2: Alat QMark Perception alata za testiranje i procjenu znanja

 Canvas Learning

Canvas Learning je interoperabilan alat koji podržava razna interaktivna pitanja. Navedeni alat najviše koriste strane organizacije koje koriste virtualno okruženje za učenje. Canvas Learning podupire veliki spektar otvorenih i interaktivnih pitanje različite vrste, uključujući pitanja višestrukog izbora, pitanja u kojima je potrebno popuniti praznine i sl.

Untitled

Slika 3: Alat Canvas Learning za testiranje i procjenu znanja

Hot Potatoes

Hot Potatoes je primjer alata koji pruža povratne informacije putem računala. Uključuje šest aplikacija kojima se mogu kreirati interaktivni zadaci s višestrukim odabirom odgovora, pitanja s mogućnošću upisivanja kratkih odgovora, rečenice u kojima treba pravilno poredati riječi, križaljke, zadaci za redanje ili uparivanje termina i zadaci za ispunjavanje praznina. Alat je dostupan besplatno te je vrlo popularan i posebno pogodan za samoocjenjivanje.

Untitled1

Slika 4: Alat Hot Potatoes za testiranje i procjenu znanja

MyQtest

Jedan od najkorištenijih alata za procjenu i testiranje znanja u Hrvatskoj je myQtest. Ovaj alat omogućuje i ispitivanje javnog mišljenja, anketiranje, interkorporacijsku analizu mišljenja/stavova koji pomažu u menadžerskom odlučivanju. MyQtest sustav administrira cijeli put od kreiranja ispita, bodovnog sustava, pojedinaca i grupa ljudi koji ispitima pristupaju, te osoba koje vode ispitni proces. Ispit je osnovni element aplikacije te je dinamički definiran tj. definiraju se njegovi okviri poput težine, trajanja, broja pitanja iz pojedine skupine, itd. Vrste pitanja koje se mogu pojaviti su Match Case pitanja – pitanja s ponuđenim tekstualnim odgovorima (jedan točan odgovor ili više točnih odgovora), pitanje s ponuđenim slikovnim odgovorima (jedan ili više točnih odgovora), Hot Spot – klik na sliku, pitanje s prostorom za upis odgovora (Fill in the blank) te interaktivno pitanje.

Untitled2

Slika 5: Alat myQtest za testiranje i procjenu znanja

MyQtest ne poznaje vremenska i prostorna ograničenja jer se odvija u okvirima računalne mreže ili Interneta. Aplikacija myQtest namijenjena je klijentima koji imaju stalnu ili privremenu potrebu za testiranjem/anketiranjem ljudi. Budući da aplikacija omogućuje kontrolu i pregled nad izuzetno velikim količinama podataka inicijator upotrebe aplikacije biti će menadžment malih, srednji ili velikih tvrtki s naglaskom na upravljanje ljudskim resursima. Pored uloge unutar korporacije, myQtest se izuzetno dobro snalazi i kod korisnika poput agencija za istraživanje tržišta, znanstvenih ustanova koje provode testiranje ili anketiranje na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini.

Zaključak

Alati za vrednovanje znanja važni su poput nastavnih planova, programa i nastavnih metoda. Razinu i kvalitetu znanja polaznika određuje nastavni proces, ali i sustav ispita tj. alat za testiranje i procjenu znanja.  Stoga je potrebno detaljno razraditi planove kako bi se premostio jaz između učenja na daljinu (e-learning) i ispitivanja na daljinu (e-assesment). Pri tome se mora zadržati potpuna komparabilnost s klasičnim ispitima.

Reference:

  1. myQtest, dostupno na: http://myqtest.com/web/index.html [14.04.2013]
  2. E-assessment, The Excellence Gateway Treasury, dostupno na: http://archive.excellencegateway.org.uk/page.aspx?o=149322 [14.04.2013]

Slike:

  1. Slika 1: Alat Target Skills za testiranje i procjenu znanja, dostupno na: http://www.aspect.bc.ca/tssp [14.04.2013]
  2. Slika 2: QMark Perception alata za testiranje i procjenu znanja, dostupno na: http://assessmentpriorart.org/wp-content/uploads/2012/05/perception-server-v2.png  [14.04.2013]
  3. Slika 3: Alat Canvas Learning za testiranje i procjenu znanja, dostupno na: http://www.canstudios.com/graphics/work_canvas.jpg [14.04.2013]
  4. Slika 4: Alat Hot Potatoes za testiranje i procjenu znanja, dostupno na: http://hotpot.uvic.ca/images/hpheader6.gif [14.04.2013]
  5. Slika 5: Alat myQtest za testiranje i procjenu znanja, dostupno na: http://myqtest.com/web/pictures/v3/web_template_v3_r5_c3.gif [14.04.2013]

Stilovi poslovnog e-učenja

Stručnjaci na području obrazovanja razlikuju stilove učenja i upozoravaju na to da različiti ljudi uče na različite načine. Stil učenja se odnosi na način na koji primamo nove informacije i znanja. To je specifičan način učenja, odnosno način obrade podataka koje pojedinac dobiva o vanjskom svijetu (Čudina-Obradović i Brajković,2010). Stilovi učenja su najjednostavnije rečeno – različiti pristupi ili načini učenja.

KREIRANJE USPJEŠNOG PROGRAMA E-UČENJA U POSLOVNIM ORGANIZACIJAMA

Gotovo je  sigurno da će poslovne organizacije uvijek imati polaznike (zaposlenike) kojima odgovaraju različiti stilovi učenja, stoga je vrlo važno biti sveobuhvatan u kreiranju programa edukacije. Mora se voditi računa o različitim stilovima učenja koje polaznici koriste, kao i organizacijsko-tehničkim mogućnostima koji stoje na raspolaganju i raspoloživim resursima za e-učenje (Schweizer H.,2004).

Rodgers (2000.) navodi postojanje tri tipa učenika (polaznici su ovdje generički pojam, označavaju sve one koji uče):

  • vizualni – najučinkovitije ih stimulira multisenzorski pristup, tj. korištenje pokreta, boja, slika i zvukova
  • auditivni – preferiraju informacije primati zvukom
  • taktilni ili kinestetički – preferiraju izradu modela, praktične vježbe , igranje uloga i sl.

Na raspolaganju su različiti instrumenti za testiranje stilova učenja. Kao primjer na slici 1 prikazani su odnosi stilova učenja prema rezultatima ankete provedene na uzorku od 21 studenta diplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Auditivni stil učenja prakticira 8 studenata, vizualni i kinestetički 6 studenata , dok se 1 student izjasnio za kombinirani vizualni/kinestetički stil.

slika

Slika 1: Stilovi učenja (Ekonomski fakultet, Split 2013.)

AUDITIVNO  E- UČENJE

Mnogi ljudi  koriste zvuk kao glavni način preuzimanja i obrade informacije iz okoline. Kada se planira auditivno e-učenje potrebna je  posvećenost, opreznost i osiguranje da audio sadržaji budu svrsishodni (Kostelnik, M.J., Soderman, A.K., Whiren, AP. ,2004). U online prezentacije mogu se ugraditi glasovi, dijalozi uz glazbu i zvučne efekte. Polaznici koji preferiraju učenje auditivnim stilom, najviše koristi imaju od obrazovnih programa koji uključuju aktivnosti slušanja i govorenja, odnosno kada im se koncepti ili važni detalji ponavljaju više puta tijekom učenja. Kako se to može učiniti u virtualnom okruženju?

  • potaknite raspravu poslije učenja svakog važnog dijela
  • potaknite polaznike da prenesu nekome  glavne točke učenja ili vježbanja
  • kreirajte verbalni kviz u kojem polaznici umjesto pisanja izgovaraju odgovore

 VIZUALNO  E-UČENJE

Vizualni učenici pamte bolje ono što vide. Kako bi im se omogućilo lakše učenje potrebno je u nastavni sadržaj uključiti slike, grafikone, dijagrame. Može biti korisno organizirati program obuke preko dijagrama toka, gdje bi svaka glavna točka bila predstavljena vizualno. Na taj način polaznici mogu vidjeti mjesta gdje se svaki koncept uklapa u širu sliku. U programima e-učenja gdje je omogućeno vizualno učenje, prisutno je:

  • veća vjerojatnost razumijevanja pročitanog sadržaja
  • spremnost  traženja više detalja i tema vezanih uz sadržaj obuke
  • bolje shvaćanje i razumijevanje vizualizacijom informacija dok ih se pamti, koristeći druge vizualne memorijske tragove te korištenje bilješki  (Leite, Walter L.; Svinicki, Marilla; and Shi, Yuying,2009)

KINESTETIČKO E-UČENJE

Kinestetički učenici najbolje uče kroz pokret, dodir, i aktivnost. Teško im je dugo vremena sjediti na jednom mjestu, vole kad mogu napraviti nešto, a ne samo čitati ili slušati. Informacije se bolje pamte i razumiju kada polaznici mogu osjetiti i doživjeti uzroke ili posljedice aktivnosti ili sadržaja o kojima uče (Huang E.,2008). Kretanje i radne aktivnosti mogu biti komplicirane za primijeniti na e-učenje. Za situacije online obuke pokušajte:

  • koristiti simulacijske alate u svrhu obuke kako bi se polaznicima omogućilo sudjelovanje u izgradnji simulacijskih modela te bolje razumijevanje poslovnih procesa
  • kreirati interaktivni model koji prikazuje koncept – kada polaznici promijene jedan dio, ostali dijelovi se automatski promijene  pokazujući uzroke i posljedicu
  • tražiti od polaznika mjerenje, analizu i predviđanje promjena ili ishoda u poslovnim situacijama.

KREIRANJE PROGRAMA

Kako bi se kreirao učinkoviti program obuke isprobajte kombinaciju sva tri navedena pristupa. Zajedničko auditivno, vizualno i kinestetičko učenje mogu biti najbolji način zaposlenima za razumijevanje i zadržavanje informacija. U programu e-učenja možete koristiti podatke iz različitih simulacija iz stvarnog života koji će pridonijeti efektivnijem učenju .

Kvalitetno učenje predstavlja sposobnost da se polaznici podjednako posvećuju svakom stilu učenja. To znači da se u procesu e-učenja primjene metode učenja koje odgovaraju svakom stilu učenja. Bez obzira na to koji stilovi učenja  odgovaraju polazniku, poželjno je stimuliranje  i onih stilova učenja koji polaznicima manje odgovaraju. Vodeći računa pri oblikovanju e-učenja može se pomoći polazniku da prepozna razlike između načina na koji on uči i na koji drugi uče. Samim tim se i povećava efikasnost organiziranog e-učenja (Saračević M.).

Reference:

1. Čudina- Obradović, M., Brajković, S.: Integrirano poučavanje, Biblioteka Korak po korak, Zagreb: Pučko otvoreno učilište, 2009.

2. Rodgers, D. L. : A Paradigm Shift: Technology Integration for Higher Education in the New Millennium., Educational Technology Review, No. 13, Spr-Sum,19. -27., 2000.

3. Schweizer H.: Elearning in Business 2004. , preuzeto 05.04. 2013. sa stranice http://jme.sagepub.com/content/28/6/674.short

4. Huang E. : Learning Style: Kinesthetic Learners, preuzeto 04. 04. 2013. sa stranice http://www.businessandlearning.com/learning-style-kinesthetic-learners/

5. Saračević M. : Uticaj stilova učenja na oblikovanje i efikasnost e-učenja, preuzeto 08.04 2013. sa stranice http://cnx.org/content/m37060/latest/

Visoke stope odustajanja od tečajeva e-učenja

Veliki problem i razlog brojnih kritika kod tečajeva e-učenja je upravo visoka stopa odustajanje. U ovom članku ćemo prikazati neke primjere iz svijeta, moguće razloge odustajanja polaznika tih tečajeva e-učenja te poslovnu stranu u cijeloj priči.

Danas većina pažnje, ljudi koji se bave e-učenjem, je usmjerena uglavnom prema pojmovima MOOC (Massive open online courses) i Gamification (upotreba elemenata igara u svrhu e-učenja). Ono što nama zanimljivo od ta dva pojma je velika stopa odustajanja na MOOC, ali i na ostalim tečajevima pogotovo poslovnim. Znanstvenici ne osporavaju činjenicu da se radi o zaista impresivnim brojkama kad govorimo o broju registriranih polaznika MOOC-a, no s druge strane postavljaju pitanje što je s brojem odustajanja, koji je također impresivan. Coursera konkretno ima preko 3 milijuna registriranih polaznika, no „samo“ ih je 280 000 dobilo certifikat o završetku tečaja, što je tek oko 10 % od svih registriranih polaznika. Situacija je ista i na ostalim MOOC ( koje smo bili spominjali u prošlom članku ) i na ostalim tečajevima e-učenja.

Brojke upućuju na mogući problem, no da bi shvatili da li se zaista i radi o problemu potrebno je dublje ući u problematiku. Pa si postavljamo pitanja tko uopće polaže tečajeve e-učenja bilo poslovne bilo neke druge ? Tko bi ih trebao polagati ? Tko bi ih trebao predavati? Može li se baš svaki sadržaj prikazati u elektroničkom obliku ? Ova, a i mnoga druga pitanja pomažu nam dati odgovore na naš problem velikog broja odustajanja. Osim toga mnoga ova pitanja su i odgovorena što potvrđuju razna istraživanja, no nismo odgovorili na sva, ostalo je još prostora za napredak. Jedno od tih istraživanja koja su dala odgovore na ta pitanja je ono od Carolyn Hart koja je pretraživanjem literature (20 studija iz 1999.g) identificirala faktore koji pozitivno utječu na ustrajnost u e-učenju.

Prvo što je zamijećeno u istraživanju je različita definicija ustrajnosti kod autora, pa ju je ona definirala kao sposobnost završetka tečaja e-učenja bez obzira na prepreke i probleme koji se jave putem. Nakon što je iznijela definiciju predstavila je faktore koje je uočila u istraživanju.

 

Capture3

Faktori koji pozitivno utječu na ustrajnost u e-učenju

 

  • Zadovoljstvo tečajevima e- učenja

Tako polaznici koji su završili tečaj imaju razinu zadovoljstva od 90%, dok kod onih koji su odustali od tečaja razina zadovoljstva je 20%.

  • Osjećaj pripadnosti učećoj zajednici

Ukoliko polaznici sudjeluju u raspravama s ljudima koje su tek upoznali i nemaju straha od postavljanja pitanja stopa prolaska je znatno veća. Motivacija se ističe kao ključ uspjeha.

  • Podrška grupe i obitelji

Podrška obitelji, grupe s kojom uče, tvrtke u kojoj rade je veoma bitna za osobu da dobije potvrdu svog kvalitetnog rada, truda ili jednostavno podršku.

  • Vještina upravljanja vremenom

Polaznici koji znaju pravilno rasporediti svoje vrijeme i opterećenju u skladu s obvezama ustrajniji su u odnosu na ostale.

  • Pojačana komunikacija s instruktorom (predavačem)

Volja predavača, kao i kvaliteta odgovora su također veoma bitni u cijeloj priči te mogu dovesti do većeg broja polaznika koji su završili tečaj.

Većina ili čak svi ovi faktori su i očekivani, no malo se poduzima za prilagodbu tečajeva e-učenja polaznicima upravo na temelju ovih faktora. Ovdje govorimo o slučaju kada zaposlenici polažu tečajeve i obično im izostaje i podrške od strane tvrtke, motivacija, svrha, komunikacija što dovodi do nepotrebnih problema. Jednostavno prilagodbom tečajeva našim polaznicima omogućavamo aktiviranje njihovog punog potencijala što dovodi do povećanja koristi i za polaznika (zaposlenog) i za tvrtku. Kad govorimo o MOOC, ne samo u poslovnom kontekstu, ono što možemo primijetiti je činjenica da ukoliko polaznik preda prvi zadatak, stopa prolaznosti takvih studenata se penje sa oko 10% na 45 %, a ukoliko se uključe u program Signature track koji se plaća 50$, stopa naraste i na 70 %. Ovi podaci nam govore da uvijek na brojke treba gledati iz više kutova, jer se konkretno za MOOC ispostavilo da polaznici upišu tečaj samo kako bi istražili sadržaj, pronašli nešto zanimljivo i nastavili dalje. Njih zanima ono što oni mogu iskoristiti konkretno iz tog tečaja, a ne stopa prolaznosti. No, kad plate 50$ za Signature track možemo vidjeti da ta brojka skoči na 70%.

Capture

Izvor : Duke Center for Instructional Technology

Za kraj gledajući poslovni kontekst nužno je prepoznati potrebe i zaposlenih i tvrtke te prepoznati koji su faktori motivacije kako bi dizajnirali naše tečajeve u skladu s tim ili kako bi pronašli one koji nam najbolje dogovaraju.

Literatura:

Hart, C. (2012). Factors associated with student persistence in an online program of study: A review of the literature. Journal of Interactive Online Learning, 11 (1), 19-42.

Steve Kolowich : Coursera Takes a Nuanced View of MOOC Dropout Rates. Dostupno na linku [14.04.2013]

Ry Rivard: Measuring the MOOC Dropout Rate. Dostupno na linku [14.04.2013]

Treca Stark: The MOOC Dropout – Investment, Value and Structure. Dostupno na linku [14.04.2013]

Amy Gallo: Making Sure Your Employees Succeed. Dostupno na linku [14.04.2013]

Utjecaj teorija učenja na dizajn tečaja e- učenja

Online tečajevi su oblik učenja na daljinu koji sve više primjenjuju mnoge suvremene organizacije kako bi opstale u sve napetijim tržišnim utakmicama. Ćukušić i Jadrić (2012) navode kako su razlog tomu brojne prednosti u usporedbi s klasičnom nastavom kao što su: vremenska i prostorna fleksibilnost, dostupnost globalne publike, brzo vrijeme razvoja, mogućnost arhiviranja i lako ažuriranje sadržaja te niži troškovi razvoja.

Tečajevi e- učenja trebaju biti prilagođeni pojedincima, njihovim sposobnostima i potrebama jer je poznato kako ljudi uče na različitim razinama i na različite načine. Dobar primjer za to je, spominje Bišćan, „ugradnja ulaznih testova u materijale za učenje na osnovu kojih se materijal za učenje može prilagoditi za osobu koja ga koristi na način da se preskoče dijelovi u kojima je korisnik pokazao dovoljno znanje, a iscrpnije prolaze dijelovi u kojem je pokazao lošije znanje. Ta prilagodba materijala za učenje uopće ne mora biti vidljiva za korisnika.“1

S obzirom na navedeno, jasno je kako se pri dizajniranju tečajeva e- učenja mogu i trebaju uzeti u obzir elementi teorija učenja kako bi nastavni materijali bili individualizirani, a učenje efikasnije i efektivnije. U nastavku će se, prema Bruneru, razmotriti bihevioralne, konstruktivističke i kognitivističke teorije učenja i njihov utjecaj pri dizajniranju tečajeva poslovnog e- učenja.

 

untitled

Slika 1.: Teorije učenja i glavni elementi

Bihevioralni pristup je pristup u kojem psiholozi analiziraju kako ljudi usvajaju neka ponašanja i kako se to ponašanje može mijenjati. Tako usmjereni psiholozi se ne zanimaju toliko za psihičke procese nego pokušavaju povezati podražaje iz okoline ili iskustvo ljudi s njihovim ponašanjem. Drugim riječima, prema bihevioralnom pristupu, ljudi uče oponašajući različite podražaje iz okoline, pri čemu će sam proces učenja biti uspješniji ukoliko se nagradi pa je poželjno bodovanjem ili pohvalama poticati sudionike na potrebno ponašanje.

Stoga je ovaj pristup prikladan za različite multimedijalne materijale u tečaju e-učenja koji će sadržaj objasniti korak po korak, sa jasno definiranim ciljem kao što su video tutoriali za učenje korištenja različitim uredskim alatima. Također, tečaj e- učenja podržan bihevioralnim pristupom trebao bi sadržavati „online samoprocjene kako bi polaznici mogli prosuditi o tome jesu li postigli ishod online lekcije te kako bi se postigla odgovarajuća povratna informacija.“2

Konstruktivistički pristup objašnjava kako se znanje izgrađuje kada nova informacija dolazi u kontakt s postojećim znanjem, koje je pak razvijeno iz iskustava, kako bi se prilagodilo okolini. Prema konstruktivizmu, mentor treba potaknuti polaznike da postanu kreativni, inovativni i originalni kroz analizu, konceptualizaciju i sintezu prethodnog znanja kako bi bio sposoban za rješavanje složenih problema.

Dakle, svrha ovog pristupa je naučiti polaznike kako da uče i snalaze se u novim situacijama te je stoga pogodan za razvijanje tečajeva koji su usmjereni na edukaciju u menadžmentu, upravljanje projektima, razvoj prodajnih vještina i sl. Na navedenome se temelji kreiranje timova zaduženih za određene projekte i razvoj grupnih radova koji su bliži stvarnim situacijama, za što je potrebno omogućiti korištenje diskusijskih foruma, razmjenu e- mailova, organizirati suradnička sučelja i simulacije stvarnih problema. Dakle, polaznici će naučiti imati i „primjenjivati kontrolu nad samim procesu učenja, materijali za učenje trebaju uključivati  što više primjera iz stvarnog okruženja, a samo učenje treba biti interaktivno kako bi se potaknule više razine učenja.“3

Kognitivistički pristup koji zagovara teoriju da ljudi stvaraju znanje kroz sekvencijalni razvoj kognitivnih sposobnosti pojedinca kao što su: mentalni procesi prepoznavanja, podsjećanja, analiziranja, razmišljanja, razumijevanja i procjenjivanja. Svrha ovog pristupa u tečaju e- učenja je razviti konceptualno znanje, tehnike, postupke i algoritme rješavanja problema koristeći vizualne, auditivne ili taktilne materijale kako bi se udovoljilo razlikama pojedinaca i olakšalo dugoročno pamćenje.

Kognitivistički pristup je prikladan pri dizajniranju tečaja e –učenja jer upravo e- učenje omogućava povezivanje podataka iz različitih izvora kao što su blogovi, wikiji, podcastovi i društvene mreže; olakšano organiziranje, sortiranje i upravljanje različitim materijalima kao što su video zapisi, zvučni zapisi, slike, dijagrami i sheme te  različite kategorizacije i komparacije. Na ovaj način moguće je provesti tečajeve stranih jezika i različite ulazne testove za potrebe coachinga kao što su „testovi inteligencije, upitnici ličnosti, različite skale stavova i vrijednosti (…) kako bi na valjan način ispitali i identificirali one ljude koji po svojim obilježjima najbolje odgovaraju potrebama određenog radnog mjesta.“4

Slika1

Slika 2.: Neke od implikacija teorija učenja na dizajn tečaja e- učenja

Iako su rezultati istraživanja, kojeg su proveli Inan i Lowther, pokazali kako postoji pozitivan trend uključivanja konstruktivističkih elemenata u virtualne učionice jer se ono najviše odražava na uključivanje zaposlenih u rasprave, suradničko učenje i rješavanje problema , činjenica je kako prilagođena primjena bilo koje teorije učenja pri dizajnu tečajeva e- učenja omogućava razvoj pojedinaca kroz nadogradnju znanja; podupire management ljudskih resursa pri selekciji, motiviranju, nagrađivanju zaposlenih i managera; razvoj i upravljanje karijerom te na taj način rezultira povećanjem konkurentnosti organizacije.

Reference:

1Buljan, N.: E-učenje na razini cijele tvrtke prihvatili i Vipnet i Podravka, 2011. Dostupno na: http://www.poslovni.hr/hrvatska/e-ucenje-na-razini-cijele-tvrtke-prihvatili-i-vipnet-i-podravka-190100

2Ally, M.: Foundations of Educational Theory for Online Learning. U Anderson, T., Elloumi, F.(Ur.): Theory and Practice of Online Leraning, Athabasca University, Athabasca, 2004.

3 Ally, M.: Foundations of Educational Theory for Online Learning. U Anderson, T., Elloumi, F.(Ur.): Theory and Practice of Online Leraning, Athabasca University, Athabasca, 2004.

4Rado, T.: Kako su psiholozi osvojili  organizacije, 2013. Dostupno na: http://www.istrazime.com/organizacijska-psihologija/kako-su-psiholozi-osvojili-organizacije/

 Ostalo:

Bruner, J.S.: A study of thinking. New Brunswick, NJ: Transaction Press, 1986.

Ćukušić, M., Jadrić, M.: E- učenje, koncept i primjena, Školska knjiga, Zagreb, 2012.

Inan, F., Lowther, D.L.: A Comparative Analysis of Computer- Supported Learning Models and Guidelines. U: Neto, F. M. M., Brasiliero, F. V. (Ur.): Advances in computer- supported learning, Information Science Publishing (an imprint of Idea Group Inc.), 2007.

 

 

 

 

 

Razvoj tehnologija poslovnog e-učenja

Prema McGrealu i Elliotu (2004.) educiranje postaje jedan od najbrže rastućih sektora u svijetu zahvaljujući korištenju novih tehnologija, čiji razvoj prati eksponencijalni rast. Kontinuitet razvoja tehnologije koja se koristila pri različitim oblicima e-učenja, pa tako i poslovnog e-učenja, se može podijeliti u dva dijela. Prvi se odnosi na period do 1980-ih godina, gdje se spektar korištenih tehnologija kretao od tiskarskog stroja, poštanskih usluga i radijskih emisija do novijih televizija i filmova. Iako ovaj prvi period obuhvaća znatno veći vremenski interval, pravi boom novih tehnologija, prema Batesu (2005.), javlja se u posljednjih 30-ak godina. To je razdoblje kada se javlja računalno podržano učenje, Word Wide Web i Google, mobiteli, bežične mreže i druge tehnologije, bez kojih bi moderno poslovne e-učenje bilo nezamislivo.

Razvoj tehnologija poslovnog e-učenja

Razvoj tehnologija poslovnog e-učenja

Poslovno e-učenje se ne svodi samo na korištenje jednog proizvoda, koji bi trebao u potpunosti zadovoljiti sve edukacijske potrebe organizacije. Ono predstavlja cijeli niz međusobno isprepletenih tehnologija, usluga, proizvoda i procesa koji međusobno surađuju te se nadopunjuju. Također, sve te tehnologije nisu zamrznute u vremenu, one se stalno razvijaju i nadograđuju, ali ne jednakom dinamikom. Zato Morrison (2003.) navodi kako su neki segmenti ovih tehnologija dosegli zadovoljavajuću razinu zrelosti i razvoja, kao npr. sustavi poslovnog e-učenja. Međutim, postoje segmenti koji još trebaju određenu doradu i razvoj kako bi se efikasno koristili, a primjer toga može biti računalne simulacije koje poduzeće koristi pri e-učenju. Poduzeća su kroz vrijeme koristila različite tehnologije za potrebe poslovnog e-učenja, što ne mora nužno značiti da nove tehnologije moraju u potpunosti zamijeniti stare. Moguća je kombinacija više tehnologija, različitog stupnja razvoja, što poduzećima omogućava širi izbor kako pojedinačnih, tako i kombinacija tehnologija za zadovoljavanje potreba poslovnog e-učenja. Pa tako Mentis (2008.) prikazuje tehnološke dimenzije e-učenja kroz četiri razine (dimenzije) opisane u nastavku.

Na prvoj razini je prikazana dimenzija tehnologija, čiji razvoj se kretao od klasično tiskanih knjiga i materijala, preko radia i televizije, do bežičnih mreža koje u kombinaciji s pametnim mobitelima, tabletima ili sličnim uređajima omogućuje zaposlenicima da imaju pristup obrazovnim materijalima i uslugama gdje god se nalazili.

Druga dimenzija odnosi se na razvoj računala i softvera. Razvoj se kretao od izoliranih “offline” računala na kojima su se pokretale razne aplikacije (ili mediji koji ih sadrže) koje su zaposlenici koristili pri edukaciji, preko povezivanja (umrežavanja) takvih računala kroz web 1.0, obogaćivanja te umreženosti webom 2.0, sve do korištenja socijalnog mreža na kojima firma svojim zaposlenicima nudi pristup i kolaboraciju različitim edukacijskim sadržajima.

Treća dimenzija prikazuje mogućnosti sustava poslovnog e-učenja. U početku se proces učenja  bazirao na ispitivanju i uvježbavanju, potom se uvodi mogućnost izvršavanja raznih online transakcija, a danas je uobičajeno društveno umrežavanje, kroz koje je moguće suautorstvo i mrežni rad.

Četvrta, posljednja, dimenzija prikazuje prijelaz s tradicionalnog poslovnog e-učenja, kojega karakterizira neumreženost i mogućnost preuzimanja postojećeg materijala postavljenog od strane nastavnika/edukatora, na korištenje sustava upravljanja sadržajem (Content Management System – CMS) koji daje mogućnost postavljanja kompletnih tečajeva kojima zaposlenici, umreženi u sustav, mogu pristupiti kada i gdje im odgovara. U krajnjoj liniji prihvaća se već spomenuto društveno umrežavanje i web 2.0, koje uključuje polaznika tečaja u kreiranje materijala, a ne isključivo nastavnika.

Reference:

Ćukušić M., Jadrić M: E-učenje – koncept i primjena, Zagreb: Školska knjiga, 2012.

Bates, A. W.: Technology, e-learning and distance education, 2nd edition, Routledge, New York., 2005. u Mentis, M.: Navigating the e-Learning Terrain: Aligning Technology, Pedagogy and Context, The Electronic Journal of e-Learning Volume 6 Issue 3, 217.-226., 2008

McGreal, R., Elliot. M.: Technologies of Online Learning (e-Learning). U Anderson, T. i Elloumi, F. (Ur.): Theory and Practice of Online Learning, Athabrasca University, Athabasca, 2004.

Mentis, M.: Navigating the e-Learning Terrain: Aligning Technology, Pedagogy and Context, The Electronic Journal of e-Learning Volume 6 Issue 3, 217.-226., 2008.

Morrison, D.: E-learning Strategies: How to Get Implementation and Delivery Right First Time, John Wiley & Sons, 2003.

E – portfolio u poslovnom okruženju

Činjenica je da danas poslodavci vrlo često traže informacije o potencijanom zaposleniku putem Interneta. Najčešće se za traženje informacija prije zapošljavanja koriste društvene mreže, ili pak tražilice kao što je Google, koji omogućavaju da se na vrlo jednostavan način dođe do informacija o potencijalnom zaposleniku. Na primjer, istraživanja provedena u SAD-u su pokazala kako 53% poslodavaca pretražuje potencijalne kandidate za posao na društvenim mrežama. Postavlja se pitanje kako najbolje iskoristiti prednost online pristupa, prezentirati se u najboljem svjetlu te istaknuti svoje sposobnosti, znanja i kreativnost koristeći se online tehnikama. Kasičan CV je dobar način prezentacije vlastitih uspjeha i sposobnosti, međutim on nam ne može pružiti detaljan, dinamički i kreativan prikaz postignuća. Odgovor na pitanje kako se razlikovati od konkurencije i istaknuti svoje prednosti nam može dati e-portfolio.

E-portolio

E-portolio

E-portfolio predstavlja kolekciju informacija i odraz stečenih znanja, vještina, kompetencija te postignuća tijekom vremena prikazanih u digitalnom obliku. Sama izrada e-portfolia može započeti već u osnovnoj školi, a nastavlja se s nadogradnjom tijekom studija. Postoje brojni primjeri uspješne implementacije e-portfolia na sveučilištima u svijetu. E-portfolio se sastoji od tekstualnih, multimedijalnih i grafičkih elemenata pohranjenih na web stranici ili na nekom drugom elektroničkom mediju kao što je CD-ROM ili DVD. Prava vrijednost e-portfolia jest da pruža potpunu slobodu, tj. kreira se na temelju preferencija te pomoću linkova omogućuje povezivanje i s blogovima, društvenim mrežama i ostalim mjestima gdje se iskazuje online prisutnost, a gdje se može prikazati doseg vlastitih mogućnosti.  Također, jednostavan je za izradu, odražava dinamiku u obrazovanju i naglašava interese i sposobnosti, a to je upravo potrebno kako bi se razlikovali na tržištu rada.

U današnje vrijeme turbulentnih promjena i rapidnog rasta broja informacija, kada je zapošljavanje na neodređeno rijetkost, e-portfolio može pomoći na način da zaposlenik poveća vjerojatnost zadržavanja trenutačnog posla ili pak potencijalni kandidat primanja na novo radno mjesto, imajući pripremljen zapis svojih postignuća. Također, e-portfolio je interaktivan što podrazumijeva primanje povratnih informacija koje mogu biti vrlo korisne u komunikaciji između poslodavca i kandidata.

Postoje brojne koristi i prednosti korištenja e-portfolia kako za vrijeme studiranja i napredovanja tako i u poslovnom svijetu. Neke od koristi koje student ostvaruje korištenjem e-portfolia, a koje kasnije može iskoristiti za daljnje napredovanje i zaposlenje, su sljedeće: povećavanje osjećaja samopoštovanja i samopouzdanja preuzimanjem kontrole nad vlastitim učenjem, dobivanje više priznanja za sposobnosti i talente, učenje i uvježbavanje vještina koje su potrebne za cjeloživotno obrazovanje i sl. Također, ako promatramo sa strane budućeg zaposlenja, e-portfolio za studenta predstavlja prenosiv alat za profesionalni razvoj, usmjerenje za planiranje karijere te konkretan način prikazivanja vlastitih snaga budućim poslodavcima. Koristi i prednosti koje ostvaruju tvrtke koje uspostave portfolio zajednicu za svoje zaposlenike su brojne. Zaposlenici imaju priliku dublje istražiti tko su, što znaju i što su sposobni napraviti, nadograđuju vlastite vještine te im se podiže moral i osjećaj pripadnosti tvrtci. Također, imajući izrađen e-portfolio zaposlenici posjeduju zapis osobnih postignuća koji prikazuju formalno i neformalno obrazovanje te im je naglašeno samopouzdanje što u konačnici pozitivno utječe na njihovu produktivnost. Zaposlenici na ovaj način mogu prikazati svoj tijek razvoja te na temelju toga biti promovirani ili transferirani na bolje pozicije u skladu sa svojim sposobnostima.

Značajnost e-portfolia se vidi i u tome što specijalisti za ljudske resurse imaju mogućnost kvalitetnijeg odabira zaposlenika za adekvatna radna mjesta temeljem njihovih usporedbi. Na taj način su u mogućnosti identificirati snage i slabosti svojih zaposlenika i pomoći im u budućem profesionalnom razvoju.

Na ovom linku možete pogledati slikoviti prikaz izrade e-portfolia i njegovog proslijeđivanja poslodavcima.

Literatura:

1. Lorenzo, G., Itellson, J. (2005), An Overview of E-portfolios, Educase Learning Initiative; Dostupno na: http://net.educause.edu/ir/library/pdf/ELI3001.pdf

2. Fertik, Michael (2012), Your Future Employer Is Watching You Online. You Should Be, Too., Harvard Business Review Blog Network, April 3. ; Dostupno na: http://blogs.hbr.org/cs/2012/04/your_future_employer_is_watchi.html

3. Henrikson, Jenise Uehara (2011), The Growth of Social Media: An Infographic, Search Engine Journal, August 30.; Dostupno na: http://www.searchenginejournal.com/the-growth-of-social-media-an-infographic/32788/

4. Joanna (2008), ePortfolios – The New Resume?, Your Job Stop, September 8.;
Dostupno na: http://www.yourjobstop.com/blog/resume/cover-letter/eportfolios%E2%80%94-new-resume

5. Ward, C., Moser, C. (2008), E-Portfolios as a Hiring Tool: Do Employers Really Care?, EDUCAUSE Quarterly, Vol. 31, No. 4; Dostupno na: http://www.educause.edu/ero/article/e-portfolios-hiring-tool-do-employers-really-care

Primjena mehanzima gemifikacije na poslovno e-učenje

Uloga video igara u kreiranju sadržaja

Ideja korištenja igara u učenju nije nova. Već od sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, video igrice su doživjele rast popularnosti kao način zabave. Danas, video igre su jedna od najmoćnijih industrija zabave u ekonomskim terminima te se smatraju jednim oblikom umjetnosti. Primjenom mehanizama i dinamike video igara u postavljanju zadataka i u procesu e-učenja možemo povećati angažiranost korisnika pri pohađaju tečajeva e-učenja i njegovih specifičnih zadataka. Međutim, u zadnje vrijeme istraživači se ne fokusiraju na korištenje video igara u edukaciji, nego za korištenje dobrih aspekata (elemenata) video igara u edukativne svrhe. Takav pristup naziva se gemifikacija (engl. gamification). Gemifikacija je korištenje elemenata i mehanike video igara u kontekstu realnih situacija kao što su organizacija, marketing, edukacija. Ova se ideja uspješno implementirala u mnogo poslovanja koji su bazirane na web tehnologijama kako bi povećale angažiranost korisnika. Neki istraživači smatraju da bi se isti postupak mogao primijeniti u online edukaciji kao alat koji bi povećao korisnikovu motivaciju i angažiranost pri e-učenju. Još jedan od elemenata gemifikacije koji bi mogao biti primijenjen je mehanizam društvenih igara, koji bio mogao biti uključen u tečajeve e-učenja kao novi način interakcije među korisnicima sustava za e-učenje. Prilagodba (engl. customizaton), interakcija među zajednicom i leaderboradovi su preporučeni mehanizmi u sustavima e-učenja, međutim istraživači nemaju dobro preporučen način kako ih primijeniti u e-učenju, te je još potrebno istraživati ovo područje kako bi došli do jasnijih odgovora.

Hype

Slika 1. Gartner Hype krug za 2011. godinu (C.I. Muntean 2012)

Kreiranje sustava poslovnog e-učenja utemeljenog na gemifikaciji

Kako bi kreirali sustav gemifikacije koji povećava motivaciju korisnika, potrebno se fokusirati na osnove elemente koje korisniku video igre čine pristupačnima. Prema istraživanjima, igre su motivirajuće zbog njihovog utjecaja na spoznajno, emocionalno i društveno područje, stoga bi gemifikacija u poslovnom e-učenju trebala biti fokusirana na ta tri područja. U spoznajnom području, igra pruža kompleksan sustav pravila kroz seriju zadataka koji vode korisnika kroz procesa savladavanja tih pravila. Ti zadaci su dizajnirani kao krugovi ekspertize.  Kako bi proces  poslovnog e-učenja učinili prilagodljivim, zadaci su uglavnom nelinearni i korisnici imaju određenu razinu slobode odlučivanja koje će zadatke obavljati ovisno o vještinama i osobnim preferencijama. Utjecaj na emocionalno područje se uglavnom svodi na koncept uspjeha i neuspjeha. Kada poslovni korisnik dovrši zadatke koji se pred njim stavljaju, uglavnom se očekuju pozitivne emocije zbog puke činjenice ovladavanja teškoća koje taj zadatak predstavlja. Igre žele osigurati i povećati taj osjećaj sa sustavom nagrađivanja te ih za uspješno obavljanje zadataka nagrađuju s bodovima koje mogu iskoristiti za otključavanje posebnih sadržaja, trofejima ili drugim oblicima nagrada. Što se tiče društvenog područja, postoje različiti načini interakcije među korisnicima: kooperativna, kompetitivna i društvena interakcija. Prema istraživanjima sve više se ubacuje društvena i kooperativna interakcija među korisnicima, jer sve više korisnika smatra da kompetitivna interakcija nije najbolji oblik e-učenja, zbog toga što korisnici uče pod pritiskom.

Zaključak

Gemifikacija na platformama poslovnog e-učenja ima potencijal povećavanja motivacije korisnika, međutim nije trivijalnost postići takav efekt i veliki se napori moraju uložiti u dizajn i implementaciju sustava kako bi u potpunosti bio motivirajući za korisnika. S jedne strane, kvalitativna analiza sugestira kako gemifikacija može imati velike emocionalne i društvene utjecaje na korisnike i smatraju kako sustavi nagrađivanja te kooperativna i društvena interakcija imaju veliki utjecaj na motivaciju kod učenja. S druge strane, kvantitativna analiza sugestira kako spoznajni utjecaj gemifikacije na korisnike nije vrlo signifikantan i korisnici koji su pohađali tradicionalne vježbe su imali slične performanse kao i oni koje su polagali gemificirane vježbe. Primjena gemifikacije na sustave e-učenja je tek u začecima i ne postoji veliki broj radova koji govori o efektivnosti gemifikacije na e-učenje, stoga se ne mogu donositi konkretni zaključci na ovu temu. Međutim, ono što možemo pretpostaviti je da će ovo tržište sve više rasti i da će se elementi igara sve više primjenjivati u procesu izrade sustava za poslovno e-učenje.

Reference:

1.)     Muntean C.I.,Raising engagement in e-learning through gamification,Cybernetics and Statistics, Babes-Bolyai University, Romania

2.)    Domínguez A.,et.al, Gamifying learning experiences: Practical implications and outcomes, Computer Science Department, University of Alcalá, Madrid, Spain

3.)    Simões J., et.al, A social gamification framework for a K-6 learning platform, Instituto Superior Politécnico Gaya, Portugal

 Slike :

  • Slika 1: Gartner Hype krug za 2011. godinu, Izvor: Muntean C. I.,Raising engagement in e-learning through gamification

Što je poslovno e-učenje?

 

U današnje vrijeme čini nam se da sve dobiva prefiks „e“ – e-učenje, e-bankarstvo, e-porezna itd. Brz napredak tehnologije, sveprisutnost interneta, podizanje računalnih vještina kod osoblja, sve teži izazovi koji su postavljeni pred poduzeća u kontekstu održavanja konkurentske prednosti, sve su to razlozi za razvoj novih načina obrazovanja i razvoja zaposlenika.

E-learning?

E-učenje možemo definirati kao online učenje koje omogućuje polaznicima pristup obrazovnim sadržajima te jednosmjernu ili dvosmjernu komunikaciju s drugim polaznicima i instruktorima preko računalnih mreža, intraneta, interneta i WWW-a te digitalnih uređaja kao što su CD-ROM, DVD, računala i mobiteli  (Karadeniz, 2009). Poslovno e-učenje podrazumijeva  navedenu definiciju, ali u poslovnom okruženju, odnosno, primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u korporativnom sektoru, malim i srednjim poduzećima i državnoj administraciji u obliku strukturiranih programa treninga koji su potpuno online ili hi­bridnog pristupa (Ćukušić & Jadrić, 2012).

Edukaciju u obliku e-učenja najčešće koriste poduzeća koje žele svojim zaposlenicima omogućiti nadogradnju znanja u područjima menadžmenta, vođenja projekata, stranih jezika, prodajnih vještina i drugih poslovnih vještina, pri čemu zaposlenici dobivaju priliku za osobni razvoj, a poduzeću povećavaju konkurentnost (Buljan, 2011). Ipak, poslovno e-učenje nije koncentrirano ni prilagođeno samo dijelu tvrtki; postoje primjeri iz svijeta i Hrvatske koji svjedoče o najrazličitijim primjenama e-učenja u poslovnom okruženju s ciljem povećanja produktivnosti zaposlenika te smanjenja troškova. Primjerice, studija Merril Lyncha pokazala je da korporacije čiji zaposlenici imaju edukacijski nivo 10% veći od prosječnog edukacijskog nivoa imaju 86% veću produktivnost od prosječne produktivnosti (Yeoh, 2001).

Znanje zaposlenika kao ključ konkurentske prednosti odavno je zauzelo stratešku poziciju, a uz tehnološki napredak postalo je jasno kako je potrebno ulagati sve više kako bi se stjecalo i održavalo, ali i dijelilo na najbolji mogući način. S tim u svezi, prošle je godine održana prva konferencija o e-učenju u poslovnim okruženjima u Hrvatskoj, pod nazivom „e-learning Corporate Conference 2012.“ u organizaciji Podravke. Više o tome čitajte na ovom linku, na kojem možete dobiti i drugi uvid u to što je zapravo poslovno e-učenje.

Skori ulazak Hrvatske u EU, ali i globalno poslovanje koje je dio realnosti, pruža prilike za razvoj tvrtki na višoj razini. Razvoj i napredak nije moguć bez kvalitetnih ljudskih resursa koje je potrebno graditi i razvijati. Pravi put za to je implementacija poslovnog e-učenja i maksimalno iskorištavanje prednosti koje nam tehnologija nudi.

Nadam se da ste iz članka dobili sliku o tome što predstavlja pojam poslovnog e-učenja. Valja zapamtiti i najjednostavniju definiciju e-učenja kao primjenu ICT-a radi poboljšanja kvalitete učenja (Ćukušić & Jadrić, 2012). S ovom Vas mišlju upućujemo na niz članaka na ovom portalu u kojima se detaljno opisuju aspekti poslovnog e-učenja, detalji provedbe, prednosti i nedostaci i još mnogo toga.

Reference:

  1. Buljan, N., 2011. poslovni.hr. [Mrežno]
    Available at: http://www.poslovni.hr/hrvatska/e-ucenje-na-razini-cijele-tvrtke-prihvatili-i-vipnet-i-podravka-190100
    [Pokušaj pristupa 9 4 2013].
  2. Ćukušić, M. & Jadrić, M., 2012. e-učenje – koncept i primjena. Zagreb: Školska knjiga.
  3. Karadeniz, S., 2009. Flexible design for the future of distance learning. Procedia Social and Behavioral Sciences, Issue 1, pp. 358-363.
  4. Yeoh, P., 2001. Toward corporate e-learning culture. New Straits Times.

Image courtesy of bplanet at FreedigitalPhotos.net

Coursera – heroj e-učenja

S više od 3 milijuna polaznika iz svih krajeva svijeta i preko 300 tečajeva (više od 60 sveučilišta) podijeljenih u 24 kategorija, Coursera je uistinu današnji heroj te izvrsni ambasador e-učenja u svijetu. No, malo tvrtki prepoznaje Courseru i kao savršenu platformu koja može pomoći razvoju „učeće organizacije“ unutar njihovog poduzeća.

Učeća organizacija je relativno nov pojam i koncept organiziranja. U praksu suvremenih poduzeća uvodi se posljednjih godina. Vrlo je aktualna i danas s aspekta razvoja te unaprjeđenja organizacije poduzeća. Kao glavna konkurentska prednost svakog poduzeća javlja se učenje, to jest sposobnost da se nešto nauči brže od drugih.

Glavne discipline su: zajednička vizija, timsko učenje, osobno usavršavanje, mentalni modeli i sistemsko razmišljanje. Znači radi se o kontinuiranom radu pojedinca na osobnoj viziji, novom pogledu na svijet, novim načinima razmišljanja i to sve u skladu s osobnim ciljevima, ali i ciljevima poduzeća. Moramo naglasiti da učeća organizacija jedino ima smisla ukoliko se radi o slobodnoj volji pojedinca za stjecanjem novih znanja i sposobnosti, te ona ne smije biti nešto što se ne uklapa u zajedničku viziju i poduzeća i pojedinca.

Kad govorimo baš o Courseri moramo spomenuti da se  radi o MOOC (eng. Massive Open Online Course) edukacijskom portalu – cilja se na ogroman broj ljudi i lakoću pristupanja tečajevima, u našem slučaju putem web-a. Usmjeren je prije svega na studente, ali ga savršeno  mogu iskoristiti i zaposlenici, ali i umirovljenici te ostali. Radi se o portalu koji pruža besplatno pohađanje tečajeva pritom se koristeći informacijskom tehnologijom te koji otvara vrata visokog obrazovanja jednih od najelitnijih sveučilišta, svima onima koji si to ne mogu priuštiti (u SAD-u je to pogotovo izraženo za razliku od nas gdje je studij „besplatan“).

coursera - portal

Slika 1. coursera

 

Ono što je prednost Coursere je ogromna količina tečajeva s pregršt materijala, eseja i kvizova koje vode istaknuti međunarodni profesori. Coursera, unatoč njenoj neupitnoj kvaliteti (što je potvrdila i nagrada za najbolji startup u 2012. godini) i dalje ima nekoliko mana. Prije svega radi se o elektroničkim certifikatima koje polaznici dobiju, jer svi se pitaju da li će to njihov poslodavac uopće cijeniti te čemu trud. Također, postoji dosta polaznika koji plagiraju radove, a sve to kako bi dobili tu elektroničku potvrdu svog navodnog znanja. No, one koji su došli upravo na taj portal po znanje, te činjenice ne trebaju zamarati, jer na kraju krajeva učimo radi sebe, a ne radi certifikata… Zar ne ?

Mnogi tvrde da je upravo Coursera budućnost obrazovanja, no mi već sad znamo da mijenja sadašnjost, a za budućnost ćemo još vidjeti.

Na kraju možemo zaključiti da se uistinu radi o startup-u koji je pomaknuo granice razvoja e-učenja i doveo do popularizacije takvog načina učenja i to nudeći raznovrstan izbor tečajeva (od umjetnosti, preko ekonomije do računarstva) te mnoge tečajeve koje studenti, ali i zaposlenici nemaju priliku naučiti u RH (data analysis, razvijanje inovativnih ideja za novi posao itd.).

Da ne bi ispalo da je Coursera usamljena u promicanju e-učenja i podizanju općedruštvenog znanja, spomenuti ćemo još par portala koji rade isto: LearnStreet, Udemy, Dev Bootcamp, Khan Academy, Udacity, lynda.com, edX.

Portali za e-učenje

Slika 2. teachthought