Communities of practice

communities of practice

Buzzword u krugovima e-učenja, ali i šire, a povezan je s idejom dijeljenja znanja, učenja u okviru organizacije, upravljanja ljudskim resursima te učenja u društvu ili društvenog učenja (eng. social learning) je communities of practice.

Communities of practice predstavlja skupinu ljudi sa zajedničkim interesom koji su fokusirani na kolaboraciju i dijeljenje informacija koje su od zajedničkog interesa. U istom se članku navodi kako CoPs (communities of practice) moraju imati svrhu kada funkcioniraju u okviru organizacije te su više fokusirane na poboljšanje performansi i povećanje znanja grupe, u odnosu na dobitak pojedinca. Pitanje koje si sudionik ovakve suradnje postavlja je “Što mogu podijeliti s grupom i koji problem možemo zajednički riješiti?”.

Pojam su osmislili Etienne Wenger i Jean Lave koji kažu kako comunities of practice formiraju ljudi koji su angažirani u procesu kolektivnog učenja, o bilo kojem obliku da se radi: grupa inženjera traži rješenje problema, menadžeri koji pomažu jedni drugima u suočavanju s poslom i sl.

U članku na svojoj službenoj stranici Wenger navodi kako postoje tri karakteristike ovakvih zajednica:

Domena interesa – identitet zajednice definiran je interesom koji sudionici dijele. Članstvo u ovakvoj zajednici podrazumijeva posvećenost dijeljenom interesu, ali i zajedničke kompetencije koje članove ovakve zajednice razlikuju od drugih ljudi.

Zajednica – članovi grade odnose, dijele znanje, pomažu si, sudjeluju u zajedničkim aktivnostima, a sve kako bi učili jedni od drugih. Web stranica kao takva nije zajednica; isto zanimanje ili titula ne čini grupu ljudi pripadnicima zajednice, pripadnicima ih čini interakcija i zajedničko učenje

Praksa – community of practice nije tek zajednica ljudi koji dijele zajednički interes-primjerice ljudi koji vole određeni žanr filmova. Članovi ovakvih zajednica su ljudi iz prakse koji razvijaju zajednički repertoar resursa: iskustva, priče, alate.

Kada govorimo o organizacijama, ovakve zajednice imaju drukčija imena, primjerice learning networks, thematic groups, tech clubs. Zajednice ovakvog tipa razvijaju se otkada su ljudi počeli dijeliti znanje o zajedničkim interesima, a to je praktički oduvijek. Ako vas zanima detaljniji uvid  u koncept, svakako pročitajte Communities of practice – a brief introduction.

Glavna pitanja

Učenje koje se odvija na ovakav način je kolaboracijsko, takvo je učenje vrijednije od individualnog (asocijacija na sinergijski efekt). Također je ovakav stav u skladu s argumentom kako učenje kroz angažiranost s drugima omogućava bolje učenje. Svakako je ovakav oblik učenja vrlo bitan za podizanje ukupne razine znanja i proširenje vidika pojedinih članova zajednice (zaposlenika).

Prednosti su među ostalim i razvoj novih ideja, brzo rješavanje problema, lak transfer primjera dobre prakse, razvoj profesionalnih vještina, olakšavanje privlačenja i zadržavanja talenata.

Kritični faktori za uspjeh ovakvih zajednica uključuju pitanje upotrebljivosti tehnologije, povjerenje i prihvaćanje informacijsko komunikacije tehnologije za komunikaciju, osjećaj pripadnosti među članovima, obraćanje pozornosti na multikulturalnu dimenziju, razumijevanje, osjećaj svrhe čitavog procesa, korištenje netiquette-a (pravila korištenja, odnosno lijepog ponašanja  u online zajednici) te jezik koji je prisan članovima. Za detaljnije razmatranje pitanja zanimljiv je članak Communities of Practice and virtual learning communities: benefits, barriers and success factors 

communities of practice

Communities of practice i poslovno okruženje

Kako bi odgovorile na promjene u okruženju, organizacije se transformiraju u “učeće organizacije“, unutar kojih zaposlenici povećavaju razinu svog i tuđeg znanja i vještina, a sve radeći zajedno. Pogotovo se ova pojava manifestira u vrijeme ubrzanih promjena u okruženju koje karakterizira snažna konkurentnost. Ovakve organizacije pretpostavljaju kako su kompetencije svih članova takve da pojedinci mogu sami raditi i postizati visoke performanse uz minimum nadzora, a same su organizacije responzivne, efikasne i efektivne.

U okviru poslovnih organizacija kolaboracijsko učenje već je odavno u određenoj mjeri prisutno, a o kolaboracijskim smo alatima pisali u jednom od ranijih članaka. Sada je vrijeme da poslovne organizacije implementiraju communities of practice u punom smislu te riječi. Organizacije koje su fokusirane na implementaciju e-učenja zasigurno ne smiju stati na individualnom pristupu, već kroz virtualne CoPs omogućiti zaposlenicima da iskoriste sinergijski učinak i na taj način unaprijede znanje organizacije.

Primjer ovakve zajednice je ona razvijena u okviru Hewlett-Packarda koja se sastojala od konzultanata za dostavu proizvoda, a koji su održavali mjesečne telekonferencije. Članovi su otkrili kako imaju zajedničke probleme i krenuli u njihovo rješavanje koje je bilo veoma uspješno. Više o ovom i dodatnim primjerima pročitajte u članku Communities of practice: The Organizational Frontier.

Zaključak

Communities of practice zajednice su ljudi koji dijele zajednički interes i imaju znanje o promatranom pitanju. Svaki od članova zajednice doprinosi rješenju problema, gradi odnose s drugim članovima i doprinosi rastu ukupnog znanja organizacije. Vrijeme je da poslovne organizacije iskoriste priliku koju im tehnologija nudi i ne inzistiraju samo na individualnom pristupu već i na kolaboraciji u okviru e-učenja i virtualnog svijeta treninga i obrazovanja.