Komunikacija i interakcija u sustavu e-učenja

 

Mnogi će pomisliti da komunikaciju i interakciju koja se može postići u razredima i prilikom klasičnog načina učenja nije moguće ostvariti putem tehnologije i naprednog načina učenja te kako ona nije omogućena ovim putem upravo zbog temeljnog cilja ovakvog sustava, a to je učenje na daljinu. Međutim, Marcelo (2006) prezentira rezultate svoje studije gdje njegova analiza pokazuje da se u tečajevima e-učenja ostvaruje mnogo veća komunikacija između polaznika i instruktora, gdje su polaznici mnogo više uključeni u učenje što izravno utječe na proces učenja, posebice na rezultate procesa i zadovoljstvo polaznika. Da bi se ovo i ostvarilo ADM-201 potrebna su tri ključna faktora a to su jasnoća i dosljednost dizajna tečaja, stalan kontakt instruktora s polaznicima uključujući povratne informacije koje su omogućene polaznicima te aktivne rasprave. Počevši od prvotnih načina učenja pa sve do današnjeg e-učenja prilike za poboljšanje interakcija iz dana u dan rastu te u ovom udaljenom načinu to je omogućeno videokonferencijama koje pružaju interakciju između polaznika i instruktora u realnom vremenu, ali i olakšavaju komunikaciju i interakciju među samim polaznicima.

 

Bez naslova

Slika 1: Tipovi interakcije

Moore (1989) predlaže tri tipa interakcije u e-učenju: polaznik-sadržaj, polaznik-instruktor i polaznik-polaznik. Polaznik-sadržaj interakcija je proces u kojem se polaznik upoznaje sa sadržajem, proučava ga i nastoji razumjeti te Moore i Kearsley (1996) navode kako svaki polaznik treba sagraditi znanje kroz proces osobne prilagodbe informacija i sadržaja koji je prezentiran. Polaznik-instruktor interakcija je komunikacija između instruktora i svakog polaznika tečaja kroz razne načine online komunikacije posredovanjem računala, ali može uključivati i davanje savjeta, offline komunikaciju i osobne razgovore. I kao zadnja polaznik-polaznik interakcija je komunikacija između dvoje ili više polaznika tečaja koja se javlja asinkronom komunikacijom pomoću računala, ali može uključivati i ostale interpersonalne i manje grupne razgovore, online ili offline, koji se javljaju tijekom tečaja među polaznicima. Hillman, Willis i Gunawardena (1994) navode još i interakciju sa sučeljem dok Anderson and Garrison (1998) dodaju još i instruktor-instruktorinterakciju, instruktor-sadržaj i sadržaj-sadržaj interakciju.

Komunikacija i interakcija imaju svoje prednosti, ali isto tako mogu uzrokovati i teškoće u usporedbi s tradicionalnim metodama komunikacije u učenju. Najčešće su problemi vezani za medij, poruke 100-105 i tehničke detalje: internetska veza može biti prespora ili se može prekinuti, preglednik može biti nekompatibilan, internetski sadržaj može biti presitan, boja teksta ili pozadine može biti neprikladna, struktura lekcije nelogična itd.  Ostali problemi vezani su za instruktore i polaznike: problemi mogu biti uzrokovani slanjem neprikladnih poruka (pogrješan medij, vrijeme slanja, duljina i sl.), koje mogu biti slabo oblikovane (pogrješke u pisanju, loša organizacija i sl.) ili dvosmislene, zatim instruktori mogu imati pogrješne pretpostavke o predznanju polaznika, njihovoj motivaciji i interesima itd.                                                                                                                                                                                                                                               Uvođenjem e-učenja u organizaciju potrebno je posebnu pažnju posvetiti upravo komunikaciji i interakciji kako bi produktivnost bila što veća. Poželjno je što češće ostvarivati dvosmjernu vezu u komunikaciji, uključivati polaznike u rad preko raznih zadataka, uključivati videa i animacije koje predstavljaju atraktivan način prijenosa znanja te prilagoditi poruke potrebama 700-039 i kapacitetima polaznika.

 

Literatura

Ćukušić, M. & Jadrić, M., 2012. e-učenje: koncept 300-101 i primjena. Zagreb: Školska knjiga.

Woods, R. H., Baker J. D., 2004., Interaction and Immediacy in Online Learning, dostupno na: http://www.irrodl.org/index.php/irrodl/article/view/186/268

Swan, K., 2010., Building Learning Communities in Online Courses: the importance of interaction, dostupno na: http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/1463631022000005016#.UjituNLwZJk