Sveprisutno učenje

Upotrebom računalnih tehnologija u procesu učenja, edukacija se značajno promijenila posljednjih godina. Brz razvoj tehnologije učinio je globalnu komunikaciju vrlo lako ostvarivom, a istodobno je pristup resursima za učenje lakši nego ikad. Pojava e-učenja i mobilnog učenja rezultat je preobrazbi koje su se dogodile u obrazovanju, a sveprisutno učenje bi mogla biti sljedeća razina.

uL

Mark Weiser je još 1988. godine skovao frazu ubiquitous computing [1] koja se odnosi na model interakcije čovjeka i računala gdje je računalno procesuiranje integrirano u svakodnevicu i objekte s kojima je čovjek konstantno u interakciji. Takva sveprisutnost računala u obrazovanju otvara vrata za novi korak naprijed u vidu sveprisutnog učenja (Ubiquitous Learning) koje omogućava učenicima fleksibilan pristup edukaciji, jer učenje postaje dostupno bilo kada, bilo gdje. U-learning ima potencijala za postići revoluciju u edukaciju i premostiti većinu prepreka tradicionalnog učenja personalizacijom tečaja i prilagođavanjem polaznicima. Sveprisutno učenje omogućuje simbiozu s poslom i poslovnim zadacima (embedded ubiquitous learning) tako da pruža pristup znanju kada je potrebno za izvršavanje određenog zadatka čime se i skraćuje proces učenja što je svakako veliki plus pri edukaciji kadrova u poduzeću. Mobilni uređaji su prvi val u tehnologiji koja omogućava ovakav način učenja.

Obilježja sveprisutnog učenja (Chen, 2002; Curtis, 2002) uključuju stalnu dostupnost materijala za učenje osim ako se namjerno ne izbrišu, pristup materijalima po želji s bilo kojeg mjesta i to u onom trenutku kada zatrebaju, interaktivnost u vidu online kolaboracije putem chatova, blogova ili foruma, kontekstualno učenje, što je vrlo važno u poslovnom okruženju, te prilagodljivost koja se ostvaruje mogućnošću dobivanja prave informacije u pravom trenutku i na pravom mjestu.

Glavna pedagoška premisa sveprisutnog učenja odnosi se na ideju da se najefikasnije učenje odvija u kontekstu situacija iz stvarnog života. Klasično učenje na formalan način implicira apstraktno, konceptualno znanje što nije nužno loše, ali takav način obuke često nije adekvatan u organizacijama. Ako se informacije koje prenosi tečaj stave u određeni poslovni kontekst koji je poznat polaznicima postoji veća vjerojatnost da će ih polaznici bolje apsorbirati i primijeniti naučeno u stvarnosti, što naposljetku i jest cilj edukacije. Isto tako, sveprisutno učenje promovira kolaboraciju čime se dodatno unaprjeđuje proces učenja jer je na taj način omogućeno dijeljenje znanja i iskustava među polaznicima, a istovremeno se unaprjeđuje timski rad.

Okruženje sveprisutnog učenja je područje u kojem polaznici mogu u potpunosti biti uključeni u proces učenja, gdje se učenje odvija u okolici polaznika a da oni uopće ne moraju biti ni svjesni tog procesa. Izvori podataka mogu biti ugrađeni u objekte u okruženju, a tehnologija koja se koristi prema [2] uključuje RFID i GPS.

Koncept sveprisutnog učenja nadilazi mobilno učenje korištenjem mobilnih uređaja. Daljnji razvoj tehnologije vrlo vjerojatno će dovesti do toga da će računala postati praktički nezamjetna polaznicima jer će biti ugrađena u sve aspekte života prema fenomenu koji se naziva calm technology što je također fraza koju je smislio Mark Weiser. Sveprisutno učenje na temelju sveprisutne tehnologije moglo bi biti budućnost edukacije.

Literatura:

[1] Ubiquitous Computing, dostupno na: http://www.ubiq.com/hypertext/weiser/UbiHome.html

[2] Gi-Zen Liu, Gwo-Jen Hwang: A key step to understanding paradigm shifts in e-learning: Towards context-aware ubiquitous learning, dostupno na: http://proj.ncku.edu.tw/research/articles/e/20090904/4.html

[3] http://edutechassociates.net/2012/09/20/what-is-ubiquitous-learning/

[4] http://ascilite.org.au/conferences/perth04/procs/jones.html

[5] http://www.upsidelearning.com/blog/index.php/2012/09/13/embedded-ubiquitous-learning/