Tag: hibridno učenje

Hibridno učenje

Što je hibridno učenje?

Hibridno učenje je u principu program učenja koji koristi više od jedne metode distribucije znanja korisnicima, implementirajući pri tome u jedinstveni proces najbolje prakse od tih metoda. Najčešće se kombiniraju tradicionalan pristup licem u lice u učionici i e-učenje, a sve u cilju optimizacije krajnjeg efekta učenja i troška samog procesa. U kontekstu poslovanja, u uvjetima u kojima je nužno da organizacija brzo uči i to znanje primjeni u svrhu ostvarivanja konkurentskih prednosti, hibridno učenje može se okarakterizirati kao korištenje odgovarajućih tehnika kako bi zaposlenici naučili odgovarajuće vještine u odgovarajućem vremenu.

Jedna od osnovnih ideja ovog pristupa je da polaznici unaprijed prouče materijal putem interneta koristeći bogati, multimedijalan sadržaj u bilo kojem trenutku, te da u učionicu uđu pripremljeni, čime se povećava zainteresiranost za sudjelovanje u nastavi. Međutim, u konačnici omjer kombiniranih tipova učenja ovisit će o sadržaju programa nastave te preferencijama polaznika i instruktora.

Hibridno učenje se oslanja na ideju o učenju kao procesu koji je ponovljiv i trajan. Prednosti ovog tipa učenja u odnosu na jednokanalne metode prenošenja znanja su:

  • u vidu povećane efektivnosti učenja,
  • povećanje dosega učenja – nema geografskog i fizičkog ograničenja učionice,
  • optimiziranje vremena i troška razvoja programa učenja – isključivo tradicionalan način obuke ili isključivo online učenje je često skuplja varijanta nego kombinacija oba pristupa,
  • bolji rezultat poduzeća – smanjuju se putni troškovi,
  • polaznik koji teže savladava gradivo može dobiti dodatnu pomoć online.

 

hib_ucenje

Ono što organizacija može koristiti pri kreiranju programa hibridnog učenja su sinkrona fizička svojstva koja uključuju fizički prostor učionice, predavače koji usmjeravaju polaznike i prenose im znanje, radionice na kojima se ostvaruje interakcija među polaznicima te izleti kao izvor nestrukturiranog učenja. Nadalje mogu se iskoristiti i sinkrona online svojstva – e-sastanci, virtualne škole, pričaonice i webinari kojima se omogućuje interakcija među polaznicima bez potrebe napuštanja udobnosti vlastitog doma, te naposljetku asinkrona svojstva koja uključuju korištenje dokumenata, web stranica, testova, anketa, simulacija i online foruma u procesu učenja.

Hibridno učenje u širem smislu obuhvaća kombinaciju offline i online načina učenja, samostalnog i kolaborativnog učenja, strukturiranog i nestruktiranog učenja, prilagođenog sadržaja i gotovog programa učenja te kombinaciju posla i učenja.

Online način učenja podrazumijeva učenje putem interneta ili intraneta dok je offline način tradicionalan pristup u učionici. Primjer je tečaj u učionici koji vodi instruktor odnosno učitelj, a potrebni resursi su dostupni na internetu. Samostalno učenje, gdje polaznik sam određuje tempo i uči u vrijeme kada mu najviše odgovara razlikuje se od kolaborativnog učenja koje karakterizira interakcija među polaznicima. Za razliku od strukturiranog odnosno formalnog učenja, nestrukturirano učenje se odnosi na neformalne sastanke gdje se razmjenjuje znanje. Gotovi program učenja je jeftinije riješenje od samostalno izgrađenog i prilagođenog programa, međutim nedostaje mu fleksibilnosti s obzirom na jedinstvenosti organizacija koje ih žele implementirati u svoj sustav. Kombinacija posla i učenja odnosi se na činjenicu da posao postaje izvor sadržaja učenja koji se može dijeliti s drugim zaposlenicima, sadržaj je dostupan na zahtjev, a prostorna ograničenja postaju prošlost.

Kako uvesti hibridno učenje u poduzeće?

Izrada programa hibridnog učenja je dugotrajan proces koji započinje analizom postojeće infrastrukture organizacije, istraživanjem mogućnosti zaposlenika u smislu spremnosti i sposobnosti prihvaćanja novog načina obuke, te financijskom analizom razvoja sadržaja učenja i metoda prijenosa znanja. Postojeća infrastruktura može biti ograničenje u smislu malog kapaciteta učionice ili spore internetske veze koja otežava pristup resursima za učenje. Istraživanje računalne pismenosti zaposlenika je nužno za određivanje najučinkovitije metode učenja. Financijska analiza može imati ključnu ulogu u odluci koja će metoda distribucije učenja biti zastupljn(ij)a. Uvođenje hibridnog učenja u poduzeće zahtijeva svijest o prednostima koje će organizacija ostvariti, dakle to ne smije biti samo sebi svrha nego aktivnost za ostvarivanje konkretnih ciljeva. Potrebna je potpora vlasnika odnosno uprave te odlučan i sposoban tim za implementaciju koji neće odustati na prvoj prepreci koja se pojavi.

Poduzeća sve više postaju svjesna da je hibridno učenje učinkovitiji i prirodniji način obuke. Rezultat toga je porast popularnosti hibridnog učenja u svijetu. Organizacije koje usvoje ovaj pristup imat će produktivniji i agilniji kadar, sposobniji u prihvaćanju promjena i uspješniji u ostvarivanju ciljeva.

Reference:
1.Branko Kaučič, Maja Ramšak, Marjan Krašna: Rich media presentations in blended learning
2.Web learning @Penn State
3.Harvi Singh, Chris Reed: Achieving succes with blended learning

Kolaboracijski alati u poslovnom e-učenju

Moderno poslovno e-učenje više ne podrazumijeva puko prenošenje dokumentacije koja se koristi pri učenju na internet/intranet, kako bi im polaznici imali pristup sa svojih računala. Danas se očekuje da polaznici, osim samog pristupa, mogu sudjelovati u kreiranju obrazovnih materijala, imati interakciju s njima, ali isto tako da s druge strane nastavnik ima uvid u ono što su pojedini polaznici kreirali, promijenili na postojećim materijalima, da bi mogao evidentirati i ukazati na eventualne greške. Pored upravljanja promjenama na dokumentacijom, potrebno je da ovi sustavi omoguće i komunikaciju – poželjno dvosmjernu – između polaznika i nastavnika, što potiče osjećaj individualizacije i personaliziranosti.

Poslovno e-učenje

Poslovno e-učenje

Postoje dvije vrste poslovnog e-učenja – sinkrono i asinkrono. Sadržaj asinkronog e-učenja, kako to navodi Rosen (2009.), je na internetu, dostupan polaznicima kada su slobodni za učenje, 24 sati na dan, sedam dana u tjednu. Za ovu vrstu učenja, poduzeću je potrebno imati sustav, ili platformu, kojoj će zaposlenici imati pristup sa bilo koje lokacije i u bilo koje vrijeme – bilo to na internetu, ili popularno nazvano u cloud-u, bilo na intranet poduzeća. Ovakvi sustavi omogućuju nastavnicima da postave materijale bilo kojega oblika (tekstualne, audio ili video datoteke). Kad se dokument jednom postavi na takvu platformu, svi polaznici koji imaju odobrenje pristupu dotičnom dokumentu mogu ga koristiti, dopunjavati i modificirati, te se pri tome evidentira svaka promjena, koju onda nastavnik može odobriti ili ne. Ta mogućnost pruža vrlo efikasan način timskog rada na nekom zadatku i u situaciji kada su polaznici u timu fizički odvojeni, budući da isti dokument mogu uređivati više od jednog polaznika istovremeno. Na ovakvim kolaboracijskim alatima moguće je razviti sustav rola (uloga) tako da svaki zaposlenik (polaznik pojedinog tečaja) ima pristup materijalima koji se odnose samo na njegovu domenu djelovanja, odnosno tečaja kojega je on upisao. Pa tako zaposlenik računovodstva ima pristup samo obrazovnim materijalima vezanima za računovodstvo, ista stvar je i sa ostalim odjelima u poduzeću. Na ovaj način efikasno se mogu kreirati grupe polaznika kako bi ih se oslobodilo opterećivanja nepotrebnom dokumentacijom. Također, na ovaj način onemogućeno je da pojedini polaznici, npr. iz informatičke službe, modificiraju obrazovne materijale vezane za računovodstvo, bilo slučajno ili namjerno, i time nastavnike opterećuju dodatnim poslom vračanja dokumenata u posljednje ispravno stanje. Jedan od primjera ovakvih sustava je Microsoft SharePoint, koji nije izvorno zamišljen kao kolaboracijski alat za korištenje u poslovnom e-učenju, ali budući da podržava sve navedene karakteristike, može se koristiti i u tu svrhu.

image (4)

Računarstvo u oblaku za asinkrono e-učenje

Druga vrsta poslovnog e-učenja je sinkrono e-učenje, koje se može definirati kao uživo potpomognuto podučavanje i učenju orijentiranu interakciju koja se zbiva elektronički (Murray, 2007). Glavna karakteristika ove vrste poslovnog e-učenja je mogućnost dvosmjerne komunikacije između instruktora i polaznika, a da pri tome oni nisu na istoj lokaciji. Moderni kolaboracijski alati omogućavaju komunikaciju u realnom vremenu, i to ne samo između instruktora i jednog polaznika, nego i cijelog razreda/grupe polaznika istovremeno. Pored pukog dopisivanja, komunikaciju je moguće voditi i auditivno (zamjena za telefon/mobitel) ali i vizualno (video-konferencije). Dodatno, moguće je uvesti elemente dinamike u obrazovne materijale, na način da se isti prezentiraju polaznicima, pružajući nastavniku mogućnost da pomoću pokazivača naglašava ili dodatno pojasni pojedine dijelove prezentacije ili da izvrši ad-hoc promjene na dokumentima. Neki od alata pružaju mogućnost dijeljenja ekrana, što nastavnik može iskoristiti kako bi polazniku doslovno preuzeo kontrolu nad računalom i demonstrirao mu kako riješiti određeni problem, ili kako bi uočio gdje je polaznik zapeo u određenom zadatku. Primjer ovakvoga alata može biti Microsoftov Lync.

Kombiniranjem ovakvih alata poduzeću pruža široki spektar rješenja za prilagođavanje svojim potrebama poslovnog e-učenja. Ako je to potrebno, poduzeće si može integracijom ovakvih alata sa već postojećim, tradicionalnijim, metodama obuke u poduzeću – kao što je obuka u razredima ili mentoriranjem, otvoriti mogućnost kreiranja optimalnog miksa različitih metoda i tehnika poslovnog e-učenja. Ovakav oblik poslovnog e-učenja se naziva hibridno učenje, koje Mortera-Gutierrez (2006.) definira kao sustave koji kombiniraju nekoliko različitih metoda prikaza sadržaja učenja, gdje se često tradicionalni oblik osobnog podučavanja uživo kombinira s korištenjem platformi za suradnju, online tečajevima, komunikacijskim alatima i sl. Naravno, ako poduzeće tako procijeni, može svoju edukaciju u potpunosti bazirati na online učenju, koje podrazumijeva tečajeve u kojima je najmanje 80% sadržaja potrebnog za učenje dostavljeno online.

 

Reference:

Ćukušić M., Jadrić M: E-učenje – koncept i primjena, Zagreb: Školska knjiga, 2012.

Rosen, A.: E-learning 2.0: Proven practices and emerging technologies to achieve results, Amacom, New York, 2009.

Murray, M.: Introduction to Synchronus e-Learning. u Brandon, B. (Ur.): The eLearning Guild’s Handbook on Synchronous e-Learning, The eLearning Guild, Santa Rosa, 2007.

Mortera-Gutierrez, F.: Faculty Best Practices Using Blended Learning in E-Learning and Face-to-Face Instruction. International Journal on E-Learning. 5 (3), Chesapeake, VA: AACE, 313. – 337., 2006.