Tag: razlozi neuspjeha elearninga

(Ne)uspjeh e-learning projekata

Od kasnih 90-ih godina prošlog stoljeća, zagovornici e-learninga kao koncepta koji iz temelja mijenja poslovno obrazovanje snažno ističu njegove prednosti, planove za budućnost i predviđanja koja najčešće nisu ispunjena. Ovaj je članak posvećen kritičkom promišljanju e-learninga. Jesu li e-learning projekti zaista tako uspješni, je li koncept ispunio očekivanja, koje su najčešće pogreške i problemi?

Hype Versus Reality in the Boardroom

100311_elearningHandbook

Hype Versus Reality in the Boardroom autorice Margaret Driscoll drugo je poglavlje knjige The e-learning Handbook. Autorica je obradila pitanje “Zašto e-learning nije ispunio početne projekcije” i u punom smislu zauzeo poslovno okruženje. Nije iznenađujuće kako je tijekom dot-com ere klasičnim učionicama bio predviđan kraj, i to od strane analitičara konkretne industrije, osoblja zaduženog za organizaciju obrazovanja i treninga u organizacijama te izvršnog osoblja korporacija. International Data Corporation je iznijela plan rasta e-learninga i to da će tržište 2000. biti vrijedno 3,4 milijarde dolara, 2014. 6,4 milijarde, a 2004. 23 milijarde dolara (prisjetimo se da je danas, 15 godina kasnije, vrijedna 56,2 milijarde dolara). Međutim, financijska predviđanja se nisu ostvarila. Autorica navodi kako se u vremenu nakon što predviđanja nisu bila ispunjena pojavilo niz članaka koji opravdavaju izostanak strelovitog rasta, često navodeći lekcije koje su “naučene”, “zamke” ili tips and tricks tvrtki čija su imena najčešće bila skrivena, valjda kako ne bi morali priznati neuspjeh u području kojem su svi predviđali veliki uspjeh. Ranije smo na i portalu pisali o najčešćim pogreškama u poslovnom e-učenju.

U svakom slučaju, tijekom vremena su se izdvojili i grupirali osnovne teme koje obuhvaćaju razloge  neuspjeha projekata, također prema Margret Driscoll:

1. Organizacijske barijere, u okviru kojih organizacije nisu bile dovoljno pripremljene na implementaciju e-learninga i nastojanja odgovornih osoba, u koje spada:

1.1. Manjak kulturne pripremljenosti

1.2. Neuspjeh u marketiranju (predstavljanju) programa

1.3. Loše postavljanje i usklađivanje organizacijskih ciljeva

1.4. Nedostatak potpore managementa

1.5. Neuspjeh u definiranju očekivanja od projekta

2. Pedagoški problemi, koji obuhvaćaju činjenicu kako programi e-learninga nisu postigli planirane rezultate, a u koje ubrajamo:

2.1. Neuspjeh prilikom fokusiranja na polaznika/zaposlenika

2.2. Neprikladnost korištenja e-learninga kao samostalne metodologije

3. Tehnološki problemi, u okviru kojih odabrana tehnologija nije bila u potpunosti u skladu s realnim potrebama ili je rezultirala dodatnim, nepredviđenim poteškoćama:

3.1. IT nije bio u potpunosti i pravilno uključen u procese

3.2. Nije postojao plan za integraciju

3.3. Činjenica kako je postojala fokusiranost na tehnologiju radi nje same, a ne radi promoviranja i jačanja samog učenja.

4. Financijski problemi također su čimbenik neuspjeha projekata; često su e-learning nastojanja bila financirana manje od optimalne razine i iz tog razloga nisu rezultirala planiranim ciljevima. Međutim, ovi su problemi najrjeđe spominjani od strane ispitivanih sudionika. Činjenica je kako su brojne organizacije koje su krenule s implementacijom e-learninga podcijenile potrebna sredstva. Istu grešku navodi i Pete Weaver u članku Avoiding e-Learning Failure. On navodi kako, osim cijene izrade tečajeva, postoji i niz skrivenih troškova – planiranje, infrastruktura, instalacija, integracija sustava, marketing kako bi korisnici zaista i koristili sustav. Da ne spominjemo kako je za e-learning tečaj potrebno mnogo više vremena od pripreme i dostave sadržaja klasičnim putem (neki autori spominju i 5,5 puta više vremena).

elearning1

Izvor: Dima Alsaidi

Osim navedene zamke (pitfall), Weaver navodi i greške kao što su:

  • prevelika očekivanja od implementacije e-learninga, odnosno precjenjivanje moći e-learninga u organizaciji
  • previđanje mana self-directed učenja; ukoliko polaznici nisu iznimno motivirani, izgledno je da neće završiti planirane obveze
  • manjak pogleda i razmišljanja iznad pojma tečaja (course); e-learning je mnogo više od toga
  • promatranje sadržaja tečaja kao “robe”; jedan od najznačajnijih čimbenika uspjeha i ostvarenja ciljeva e-learninga je kvaliteta sadržaja
  • ignoriranje tehnologije u procesu, kao i konzultacije s kolegama iz pripadajućih ureda/dijelova organizacije, ali s druge strane i
  • preveliko oslanjanje na tehnologiju
  • pretpostavljanje da će naučeno zaista i biti implementirano/primjenjeno; potrebno je uključiti polaznike u odabir tečaja, komunikaciju i sl.
  • pretpostavljanje da će e-learning sustav biti korišten samo zato jer je razvijen; pitanje kvalitete sadržaja i implementacije, usklađivanje s poslovnim i individualnim potrebama, manjak potpore managementa itd.

U opširnom izvješću pod nazivom Why do e-learning projects fail? autori su na temelju istraživanja i analiza sastavili listu od 33 razloga zbog kojih ovakvi projekti ugroženi, većina kojih je u skladu ili povezana s već navedenim razlozima ranije citiranih autora; neke od grupe razloga su loša usklađenost ciljeva, problemi u komunikaciji, posvećenost managementa, tehnologija. Dodatno, autori kao problemska područja navode i manjak znanja i vještina za implementaciju, nekvalitetan proces implementacije, nepostojanje skalabilnosti rješenja. Dodatno o problemskim područjima i zonama možete pronaći na ovom linku.

Jako dobra lista razloga zbog kojih e-learning projekti propadaju nalazi se i u članku 18 Reasons e-Learning Projects Fail te Why elearning projects fail or struggle.

Ako promatramo razloge zbog kojih projekti ovog tipa propadaju (ili ne uspijevaju u potpunosti), treba razmišljati i o izazovima s kojima se susreće moderna organizacija; Eric Parks daje dobar kratki pregled:

  • životni ciklus znanja prolazi kroz česte promjene
  • sadržaj znanja organizacije raste prosječnom stopom od 60% godišnje
  • postoji visoki trošak zamjene zaposlenika (u slučaju njegovog odlaska iz organizacije)
  • porast konkurencije
  • postojanje knowledge based ekonomije.

Formalno i neformalno učenje

Formalno vs. neformalno e-učenje

Formalno vs. neformalno e-učenje

U jednom od ranijih blogpostova pisali smo i o sličnosti i razlikama između formalnog i neformalnog učenja, a nastavno na tu podjelu i razmatranje pristupa pojednoj od tih vrsta učenja te u okviru priče o (ne)uspjehu e-learning projekata citiram zaključnu misao Margaret Driscoll iz knjige The e-learning Handbook.

The problem appears to be that the learning model that got our attention was flawed. And now, our profession is spending far too much time giving advice about how to fix the formal learning page-turner rather than focusing on informal learning. where the real growth and adoption of learning seem to be taking place.

Rather than trying to perfect formal e-learning skills or propping up formal e-learning with blending, simulators or personalization, learning professionals’ time might be better spent exploring and experimenting with informal and other types of learning at the intersection of the web, Internet and mobile devices, where forms of knowledge management, performance support, and communication are developing.

Ovisno o pripremljenosti okruženja na e-learning te generalno gledajući uvjetima u kojima se organizacija kao potencijalni implementator e-učenja nalazi, projekti mogu biti uspješni i neuspješni. Svakako, potrebna je temeljita priprema u svim aspektima prije ikakvog promišljanja o implementaciji. U protivnom, na uspjeh možemo zaboraviti, a optimistične projekcije rasta nemaju šanse.